Foto: Neka igre počnu - tisuće hrvača i dvije tone maslinova ulja

Svakog ljeta, posljednjih 650 godina, Turci se okupljaju kako bi vidjeli tko je najsnažniji, najbrži i najmasniji od njih. Godišnje finale naziva se Kirkpinar, održava se krajem lipnja i najveće je natjecanje nauljenih hrvača na svijetu.

Snažni muškarci okupljaju se na polju praćeni nestrpljivim pogledima tisuća ljudi. Pažljivo mažu svoja prsa i noge maslinovim uljem, prvo desnom, a poslije lijevom rukom. A zatim i svom protivniku pomognu namazati leđa.

I nakon toga započinje prava zabava. Festival je vrhunac u turskom sportskom kalendaru, a mnogi ga smatraju nacionalnim sportom.

Sezona hrvanja nauljenih hrvača u Turskoj traje osam mjeseci, ali svi lokalni i regionalni susreti samo su zagrijavanje za vrhunac sezone: Kirkpinar u Edirnu, centralnom mjestu za sve nauljene sportove.

Prvo ovakvo natjecanje organizirano je 1362. godine i smatra se najdužim sportom koji se kontinuirano održava u svijetu.

Tisuće hrvača sudjeluju u eliminacijskim borbama koje traju tri dana, a neke čak i po sat vremena. Pobjednik dobiva titulu njaboljeg hrvača u Turskoj, barem do sljedećeg Kirkpinara. Kući odlazi opasna zlatnim pojasnom, ali i izdašnom novčanom nagradom.

A maslinovo ulje, glavni je sastojak bez kojeg natjecanja ne bi ni bilo. Tako tijekom ovog trodnevnog natjecanja, hrvači potroše oko dvije tone maslinova ulja.

Uz obavezno maslinovo ulje, kako bi sudjelovali u ovom natjecanju, hrvači moraju imati uske hlačice napravljene od bizonove kože. Teške su oko 13 kilograma, i jedina su mogućnost da hrvačima osiguraju nekakvu stabilnost. Hlače se prije ssvake borbe zašivaju koncem kako bi se spriječilo da protivnikov prst ne uđe negdje gdje ne bi trebao.

Zbog svog značaja i prestiža, za ovo natjecanje nisu rijetke ni kontroverze s dopingom. Tako je još 1999. godine obavezno testiranje svakog natjecatelja na nedopuštene supstance.

A kako legenda kaže, natjecanje Kirkpinar vuče korjene daleko u prošlosti. 1347. godine, turski je sultan putovao zemljom sa 40 svojih najboljih ratnika. Dvojica braće, Selim i Ali, bili su među njima i počeli se hrvati.

Toliko su se usredotočili na borbu, da su i jedan i drugi došli do mrtve točke, ali nisu htjeli odustati. Borbu su nastavili do kasno u noć, i nakraju umrli od iscrpljenosti. Ujutro su ih prijatelji pronašli i pokopali ispod smokve. Kada su se sljedeće godine sultan i njegovi ljudi vratili na to isto mjesto otkrili su da je izraslo 40 mladica.

Hrvačko je natjacanje ubrzo postalo tradicionalni festival.

Povezane teme