Studenti i općenito mlađarija Pejakovićeva su najčešća publika. Dok se druži s njima, kaže, i on se osjeća mlado, pa se mislima nerijetko vrati i u svoje studentske dane.
'Ja ništa ne tajim, imam i političkih nostalgija i ujedno i druge nostalgije jer sam bio bezbrižniji. Ne jer sam bio mlađi, društvo je bilo socijalno, srednja klasa je dolazila na koncerte, punili smo dvorane kad god smo se sjetili, bilo je novaca i bilo je društvene zabave, itd. Danas se, pak, društvo preselilo na ulice upravo zato što nema novaca.'
Zlatko Pejaković podržava prosvjede, jer su, kaže, pokretač društva. Bez njih bi, vjeruje, zapeli u baruštini: 'Kao što vjerujem u Boga, tako vjerujem da svaki puta kada se zrno posadi, ono raste sve veće i veće. Samo da se ne dogodi nešto. Da se krv ne prolije.'
Ono što ga najviše smeta jest, kaže, obmanjivanje naroda. U vrijeme kad ljudi nemaju što jesti, publici se nameće izbor za Eurosong koji Zlatko naziva dječjim festivalom. 'Sad oni prave spektakl od toga gdje spektakla uopće nema', izjavio je.
Osvrnuo se i na jednu konkretnu natjecateljicu s Eurovizije, koja najavljuje povratničku turneju: 'Jedna moja kolegica je jako dobro rekla, jednostavno ne vidim to u njoj. Bube su u glavi. Ja vidim gospel i crkvenu pjesmu i to... Jednostavno, čovjek treba znati svoje mjesto i vrijeme.'
Ne propustite video prilog InMagazina.
>> Zašto Zlatko Pejaković žica kunu?