'Još se srce umorilo nije' bio je naziv obljetničkog koncerta Tereze Kesovije, koji je u četvrtak navečer održan u zagrebačkoj dvorani Lisinski. Prepuno gledalište prestižnog koncertnog prostora dokaz je da ima još dovoljno publike koja i danas, za divno čudo, cijeni pjevačicu čiji dekolte nikad nisu vidjeli, koja ni droge bogme uzimala nije, a nije baš imala ni problema sa zakonom.
Pa nije valjda da se pjevačica može voljeti SAMO zbog onoga što pjeva? - pitaju se sad djeca Twittera. Tereza Kesovija vjerojatno ne boravi na Fejsu, ali se prodornim glasom zadnjih pedeset godina dovoljno duboko utisnula u ovdašnji prezagađeni glazbeni eter, da napunjeni Lisinski ne bi nikome trebao biti preveliko iznenađenje. Punila je Tereza dvaput i parišku Olympiju, no saznala je i kako izgledaju prazne dvorane, kao prije desetak godina, kada je nastupila pred sedam obožavatelja u jednom klubu u Osijeku. No, i tad je stvari okrenula sebi u korist, budući da je sjela s njih sedmero za stol i odradila cjelovečernji koncert.
Istini za volju, nikad nisam podnosio Terezu Kesoviju. I to samo zato što je uvijek imala potrebu govoriti, gestikulirati i biti najglasnija na svijetu, barem jednako koliko i pjevati. Njezin strastven karakter i dalmatinska drčnost bili su prebolni za moje uši. I baš je zato sinoćnji koncert, u kojem se Tereza prvi put publici obratila tek nakon 18. (!!!) pjesme, bio izniman!
Počelo je reprodukcijom njezine pjesme 'Tko me je majko budio', dok se diva, spektakularna kakva već jest, probijala kroz tribine do pozornice. Prije tridesetak godina Tereza je sedam dana za redom rasprodala Lisinski, kada je, vjerujem, atmosfera bila slična sinoćnjem nastupu, tijekom kojega ju je publika neprestalno pratila pljeskom i vriskom, a umjetnica na bini bila na rubu suza. 'Zapjevajmo, prijatelji', 'Nježne strune mandoline', 'Pronađi put', 'Moja posljednja i prva ljubavi' i ostale šlagersko-zabavne skladbe koje već godinama ne možemo izbaciti iz radio-aparata, izmamile su osmijeh na lice svim generacijama koje su se obrele na sinoćnjem koncertu.
Tereza i dalje pjeva kao slavuj, tu i tamo se zakašlje, izgubi zrak i hvata ritam, no gotovo ništa od visoke vokalne kvalitete nije izgubljeno. Da nije tako, onda bi 'Sviraj mi, sviraj', 'Mladosti, moja lijepa mladosti' ili 'Larina pjesma' bile blijede sjene nekadašnjeg sjaja, a ne vrhunci ovog slavljeničkog koncerta. A pozitivno ozračje koje je svojom izvedbom stvorila Tereza rezultiralo je čak i time da je gradonačelnik Bandić, nakon dugo vremena, dobio aplauz na otvorenoj sceni.
Bis su, nakon više od dva sata slušanja, svi dočekali na nogama. 'Prijatelji stari gdje ste', 'Nek idu lađe' i 'Nono, dobri moj nono' zatvorili su prvo 50-godišnje poglavlje u karijeri dubrovačke dive. S obzirom da je već više puta dokazala da je neuništiva, vidimo se ponovno na istom mjestu 2060. godine.