Skunk Anansie svoj su vrhunac kreativnosti i popularnosti dosegli u drugoj polovici devedesetih, i upravo je zato njihov raspad 2001. ostavio bez teksta obožavatelje s obje strane Atlantika. Sa samo tri objavljena albuma, inovativnim rock izričajem te egzotičnom i ekscentričnom scenskom pojavom njihove crnopute pjevačice Skin, dali su britanskoj sceni potrebitu dozu adrenalina, i to u pravom trenutku kada je britpop već bio na izdisaju.
Tih su godina Skunk Anansie trebali, uz Garbage, gostovati i na zagrebačkom Fiju Briju festivalu, no najveća smotra hrvatskog rocka u međuvremenu je propala, a ni 'skunkovci' nisu poživjeli puno duže. Godinama kasnije, Fiju Briju je nakratko oživio, a proteklih smo mjeseci svjedočili i uskrsnuću grupe Skunk Anansie. Novi album je već vani, turneja u tijeku, međutim - opet ništa od prvog gostovanja u Hrvatskoj. Barem zasad. Skin, Cass, Ace i Mark planiraju ovoga puta dugoročno boraviti na sceni, a za detalje ponovnog okupljanja upitali smo bubnjara benda Marka Richardsona.
Na turneji ste zadnjih deset dana. Kako ide?
Počeli smo u Engleskoj, gdje smo svirali po klubovima, a onda smo krenuli po većim dvoranama od Belgije, preko Njemačke, a sad nam slijedi i koncert u Lisabonu. Promotivna turneja se malo-pomalo zahuktava... Super je opet biti u pogonu sa starim bendom, mislim da se svi na stageu osjećamo bolje nego ikad.
To je prva turneja Skunk Anansie nakon više od osam godina. Kakav je osjećaj, mislite li da možete oživjeti stare dane slave?
Naše okupljanje nema nikakve veze s nostalgijom, osjećam se da sviram u jednom sasvim novom bendu. Slažemo se odlično, možda čak i bolje nego prije raspada. Sve je bolje - skladamo odličnu glazbu, odnosi su na visokoj razini...
Zašto se grupa uopće raspala?
Umorili smo se od života na cesti i jedni od drugih. Bilo je to vrlo intenzivno razdoblje, a trajalo je dugo. Došli smo do točke kada smo prestali međusobno komunicirati, pretvorili smo se u strance i prestali biti prijatelji. Zato smo se dogovorno razišli. To je vjerojatno bila najbolja odluka koju smo tada mogli donijeti. Bolje rečeno, napravili smo najbolju stvar u najbolje vrijeme.
A onda ste lani donijeli odluku da je vrijeme za povratak. Što se promijenilo?
Diskografska kuća je odlučila objaviti album naših najvećih hitova i pitali su nas bismo li voljeli u tome sudjelovati. Menadžer nas je nazvao i objasnio da album svakako izlazi, a na nama je da odlučimo želimo li iskoristiti priliku i okupiti se ponovno. Tada smo se prvi put nakon osam godina našli u istoj prostoriji i jednoglasno donijeli odluku da se vraćamo. Otišli zajedno na ljetovanje da se iznova upoznamo i sprijateljimo. Nakon toga smo bili sigurni da želimo nastaviti sa Skunk Anansie.
Na greatest hits albumu 'Smashes and Trashes' nalaze se i tri potpuno nove stvari. Je li to naznaka novog studijskog albuma? Kakva je uopće budućnost grupe?
Ovdje smo da ostanemo! U početku smo samo željeli odraditi turneju na kojoj bi promovirali album. U međuvremenu smo dobili snažan osjećaj zajedništva u bendu, pa smo bez većih problema napravili tri odlične nove pjesme, a danas imamo još neke skladbe koje označavaju početak novog studijskog albuma, koji bi mogao izaći iduće godine.
Skunk Anansie je u medijima bio prepoznat kao bend sa snažnom političkom, pa čak i feminističkom porukom. S druge strane, članovi grupe oduvijek su tvrdili da se radi o 'sasvim običnom rock sastavu'. Gdje je istina?
Pa, mi nikad nismo hodali zatvorenih očiju i znali smo što se događa u svijetu. Ali ne želimo biti politički govornici, ići svijetom i promicati nekakve globalne ciljeve za bolje sutra, poput, primjerice, Bona. No, kad obilazite svijet širom otvorenih očiju, vrlo brzo postanete svjesni što se događa oko vas, a tada je normalno da se većina toga pretvori u stihove.
Vaš uspon u devedesetima koincidirao je s rastom popularnosti bendova koji su činili britpop kružok. Kako vam britanska scena izgleda danas?
Mislim da je vrlo zdrava i snažna. Fantastično je što nije strpana u kalup, poput britpopa, nego se naziva jednostavno britanskom scenom i dopušta svima da budu dio nje. Mnogo je dobrih, a različitih bendova, što su odlični temelji za nastanak puno dobre muzike.
Dok je Skunk Anansie prolazio svoje razboblje osmogodišnjeg hiberniranja, glazbenim biznisom zavladale su neke nove pojave, poput YouTubea, besplatnog downloadanja, muzičkih videigrica... Piše li se glazbenicima crno?
Hm, trenutačnu situaciju opisao bih kao nož s dvije oštrice. S jedne strane, ljudima je dostupna ogromna količina muzike koju ne moraju plaćati, a s druge strane bendovi imaju neslućene mogućnosti vlastitog promoviranja. No, činjenica jest da trenutačno glazbenici gube veliki novac i morat će pronaći neki novi način da naplate svoju kreativnost.
Ipak, dobra vijest za glazbenike trebala bi biti da se ukida posrednik između njih i publike. Odnosno, diskografi bi uskoro mogli postati suvišni u toj igri.
To je jedna od velikih prednosti. Moć je u rukama glazbenika, nema više nikoga tko bi kvario zabavu. Glazba sada može zvučati upravo onako kako su je autori zamislili, bez opasnosti da diskografska kuća uplete svoje prste u produkciji. Mislim da je Jay-Z rekao da glazba pripada oblacima, a mi moramo biti pametni i kreativni, prihvatiti situaciju i smisliti kako preživjeti od vlastite kreativnosti.
I za kraj - na aktualnoj ste turneju ponovno zaobišli Hrvatsku. Imali li šanse da vaši ovdašnji fanovi konačno dođu na svoje?
Postojali su planovi da sviramo i u zemljama istočne Europe, ali su otkazani iz razloga koji nama nisu predočeni. O Hrvatskoj ne znam puno, jedino sam gledao vašu nogometnu reprezentaciju na televiziji, zato bi bilo lijepo doći tu i svirati. Kad izađe novi album vraćamo se na turneju, pa drž'te palčeve...