Baš kad smo pomislili kako je ulazak Severine u kazalište zanimljivost koja će izazvati razne kontroverze i reakcije kazališnog ali i javnog svijeta, Tonči Huljić nam servira novu, ako ne i bolju, poslasticu. Tako je plasirana priča u medijima kako on i Goran Bregović rade na novoj predstavi koju žele prezentirati na Dubrovačkim ljetnim igrama.
No mediji su očito poslali krivu poruku jer smo kontaktirali jednog od najpoznatijih skladatelja koji nam je jasno dao do znanja da je istina kako radi na predstavi ali da je riječ o njegovoj ideji i njegovom djelu na kojemu Bregović radi 'samo' kao producent i aranžer. Nije nam dao pomisliti ni u jednom trenutku da netko drugi dijeli sa njim jednake zasluge za buduće ostvarenje i samim time dao naslutiti da je Bregi pridano previše kredita u cijeloj ovoj priči. 'Mediji su malo krivo sve shvatili i prezentirali! Ja sam došao na tu ideju i riječ je o mom konceptu u kojem Bregović radi samo aranžman. Ja sam autor melodija tj. solo ploče, a Bregović cijelu tu, gotovo napravljenu priču, samo uobliči aranžerski! ', izjavio je Huljić za Dnevnik.hr.
Isto tako je zanijekao da je sve krenulo od rada na zajedničkom albumu, rekavši da takvog rada i suradnje nije bilo, već se sve temelji na autorskom djelu isključivo iz njegovog glazbenog opusa.
Ipak, suradnja sa Bregovićem, pa makar i takva u kojoj je njegov doprinos izgledno manji, ima veliki blagoslov Huljića gdje naglašava da je on najbolji izbor obzirom na poznavanje mediteranskog melosa koji je ključan kao glavna glazbena tema koja će se provlačiti kroz predstavu. 'On je najbliži takvoj tematici i zato sam njega angažirao', rekao je Huljić . Upravo ih taj mediteranski melos na kojem će se graditi predstava čini odličnim tandemom.
Severina nije opcija
Inače, riječ je o predstavi koja će se zvati 'Tonči Huljić i orkeštra o'manče'. Tonči je karakterizira kao glazbeno-scensko djelo felinijevskog ozračja, gdje su pjesme instrument pojačavanja scenskog dojma, a prenosit će jedan mediteranski pop, u kojem će se sve mediteranske zemlje prepoznati kao nosioci takve specifične glazbe.
Obzirom da svi znamo kako se Huljić već dugo u svom radu ne miri sa riječima 'jednostavno' i 'obično', tako nam je otkrio kako je i ovdje riječ o ekstremno obojenim notama: 'Riječ je o neobičnoj predstavi koja ide preko granica i limita u tekstualnom i vokalnom smislu kako bi se osjetio osjećaj muke koji se prožima kao jedan od temeljnih elemenata predstave '. Koliko sve odstupa od nekih uobičajenih standarda, govori i angažman nekih članova klape Kampanel za koje ima samo riječi hvale naglašavajući njihovu glazbenu inteligenciju i prilagodljivost u ovoj priči.
Za pjevača koja će vokalno iznijeti cijelu priču, Huljić kaže da je Dalmatinac koji nosi mediteranski prizvuk u glasu, ali nije htio otkriti nikakva imena, pa tako ni imena pisca i glumaca. Pitali smo ga bi li htio vidjeti Severinu u jednoj od svojih predstava, obzirom da je nedavno spakirala kufere sa estrade i prenijela ih u kazalište, na što je odgovorio da to nije opcija. Razlog - njegova predstava ne zahtjeva velika glumačka imena.
Negativne kritike u kazališnom polju
Na pitanje što ga je inspiriralo na ovu ideju, pozvao se na kazališnu predstavu 'Ženski turbo pop bend' u režiji Sulejmana Kupusovića, koja je imala premijeru prošlog tjedna u dubrovačkom kazalištu 'Marin Držić'. Ta činjenica uopće ne čudi ako se uzme u obzir da je upravo u navedenoj predstavi Huljić ustupio stihove i skladbu iz pjesama 'Ginem' i 'Minus i plus' i na taj način ni na kazališnoj sceni nije dopustio odmak od njegovih turbo pop hitova i komercijalne note.
Predstava je dobila negativne kritike po pitanju udovoljavanju zahtjevnije kazališne publike te je prozvana instrumentom lake zabave i turbo pop nota koja tolikom količinom šunda degradira umjetnost i čak svojom izvedbom podsjeća na kazališnu verziju 'Nad lipom 35'.
Svi bi htjeli u kazalište
Opet, čini se da neki ne odustaju od komercijalizacije kazališta i uporno žele imati dio kazališnog kolača u svojoj 'umjetničkoj' biografiji. Tako su Huljić i Bregović odlučili i preko kazališnih dasaka prenijeti dah svojih lakih nota, komercijalnog identiteta i zakoračiti u jedno novo umjetničko polje. Je li razlog bijeg od zasićenosti koja ih preplavi nakon dugogodišnjeg stvaranja stilski sličnih djela ili je pak kazalište postalo pravi izazov te ga vide kao platformu ugleda i ozbiljnog umjetničkog stvaranja kojima mogu dobiti značajno priznanje, možemo samo nagađati.
Huljić nam je na neki način dao odgovor ne skrivajući koliko sam cijeni svoj rad: 'Ovo je nešto previše dobro i prevrijedno da se ne bi prezentiralo', rekao je uz napomenu da mu godi drugačiji rad koji nudi rad na predstavi, obzirom da rad za kazalište nosi novu dimenziju kreativnosti u kojoj se ugodno osjeća te mu nije sasvim strana. Nije nam htio reći je li sa ovim projektom planira s obje noge zakoračiti u kazališni svijet, ali to svakako nije ni zanijekao: 'Ja sam kao dijete, ako mi se dopadne, toga se držim'. Mi smo uvjereni da će se njemu dopasti, ali za publiku baš i nismo sigurni.