Saxophone Summit trenutno je jedan od najcjenjenijih jazz seksteta, a upravo je ta grupa veterana otvorila šesti po redu Vip Zagreb Jazz Festival u zagrebačkom ZKM-u, mjestu gdje je i začet ovaj prestižni događaj koji je Zagreb ucrtao na svjetsku kartu vrhunskih jazz evenata.
Dvorana je kao i svaki put do sada bila dupkom, što odmah dovodi do zaključka da je Festival pronašao svoju vjernu publiku, ili možda bolje kazano, publika je pronašla svoj omiljeni festival.
Saxophone Summit osnovali su 1996. saksofonisti, Joe Lovano, Dave Liebman i Michael Brecker. Potonji je 2007. umro, a na njegovo mjesto je je došao Ravi Coltrane, sin legendarnog Johna Coltranea. Ravi, koji je ime dobio po poznatom sviraču sitara Raviju Shankaru (otac pjevačice Norah Jones), kao i svaki potomak velikana, nosi teško breme svog oca, koji je uz Milesa Davisa, Charlieja Parkera i Sonnyja Rollinsa jedno od najvećih, ako ne i najveće ime jazza.
Ravi je dobar saksofonist, no ne može parirati Lovanu (kojem je ovo drugo godtovanje za JAZZG-u) i Liebmanu, ali je pametno je što ga sekstet zbog zvučnog prezimena uzaludno ne stavlja u prvi plan, dapače on je u cijeloj priči pomalo u sjeni i to je ono što je u ovome trenutku dobro.
Saxophone Summit odlučio je cijeli svoj nastup posvetiti Johnu Coltraneu. Konačno!, rekli su neki od posjetitelja koji pohode Festival već deseti put (ako se računaju i proljetna izdanja Jazzarelle).
Sekstet se fokusirao na 'Meditations', Coltraneov album iz 1965. godine, odnosno avangardni uradak na kojem je Coltrane prije 45 godina eksperimentirao sa slobodnim ritmom, graničnim tehnikama sviranja saksofona poput prepuhivanje tonova, kako bi se proizvele puno više oktave na instrumentu (u tome Liebman pokazao odličnim na zagrebačkom koncertu), kao što je istraživao i multifoniju.
Po pitanju multifonije se trojka Lovano-Liebman-Coltrane u Zagrebu pokazala na visini zadatka, pogotovo u skladbi 'The Father The Son And The Holly Ghost'. Saxophone Summit je priredio meditativni ugođaj. Glazba je slikovito rečeno multifonijski plutala negdje iznad dvorane, a činilo se kako se iskusni sekstet niti jednog trenutka ne želi spustiti na zemlji i 'potjerati ritam'.
Lovano i Liebman su vodili glavnu riječ, što saksofonima, što flautama u drugom dijelu koncerta, ali su svoje značajne solo doprinose dali bubnjar Billy Hart, pijanst Phil Markowitz i kontrabasist Cecil McBee, koji je ujedno dobio i najglasniji aplauz publike nakon improvizacijske točke.
Koncert je bio jednoipolsatna meditacija bez pauze, a na kraju kad je završila, sekstet se naklonio te (očekivano) nije izveo bis, za koji je procijenjeno da bi bio suvišan.
Večeras će nastupiti trio jednog od najboljih gitarite današnjice Pata Martina, a ljubitelji jazza će u najdužem izdanju Festivala do sada moći uživati čak do nedjelje.