Plavi orkestar u Umagu: Svakoga dana, u svakom pogledu...

Plavi orkestar je na aktualnoj turneji nastupio sinoć na stadionu Stella Maris u Umagu, tri mjeseca poslije svirke u zagrebačkoj Areni, nakon kojega je i započela operacija dovođenja Dnevnik.hr-a na neki od predstojećih koncerata povratničke karavane nekad iznimno popularnih Sarajlija. Negativno očitovanje na ovom portalu o nastupu Orkestra u Zagrebu, nakon određenih reakcija glavnog aktera teksta, trebalo je prvo dovesti do ponovnog susreta u Beogradu, no ovaj je novinar, na poziv organizatora, po drugu provjeru pristigao tek sinoć u Umag.

I tu dolazimo do 'kvake 22', klasične zamke iz koje se teško izvući 'čist'. Spavanje u vrhunskom hotelu na račun benda automatski ruši uvjerljivost ovog koncertnog izvješća; kad bi Plavi orkestar i odsvirao savršen koncert, tko bi tome na ovoj web-adresi povjerovao? A kad bi se ponovio loš osvrt, domaćin Saša Lošić tad bi vjerojatno s pravom bio nezadovoljan. Prodan ili nezahvalan, nema trećeg.

U gotovo klupskoj situaciji kad se Loša, Ćera i Saša skoro dodiruju ramenima na maloj pozornici, tada je puno više sigurnosti, motiva i energije u njihovim rukama i grlu. Krenimo s činjenicama - Plavom orkestru danas definitivno više odgovaraju manji prostori od ogromnih dvorana, a stadion u Umagu gotovo je idealne veličine, za razliku od Arene. U gotovo klupskoj situaciji kad se Loša, Ćera i Saša skoro dodiruju ramenima na maloj pozornici, tada je puno više sigurnosti, motiva i energije u njihovim rukama i grlu. Zato je vjerojatno i uvodna 'Amerika' ovoga puta odrađena s puno manje nervoze nego u Zagrebu, iako je očito da je bendu i dalje potrebno barem dvije, tri pjesme da se pošteno 'zalaufaju' i uđu u ritam koji im odgovara. Manje nervoze - manje grešaka - uspješniji koncert, s tim da i dalje mislim da publiku trebaju 'kupiti' nekim ultimativnim hitom od prve sekunde. Ali lako je biti pametan s tribine.

Upravo su te tribine sinoć zakazale, budući da su dvije od tri zjapile potpuno prazne. No, dvije do tri tisuće ljudi bilo je na njihovoj strani, publika se definitivno trudila, a prva eksplozija dogodila se na 'Lovac i košuta'. Treći naraštaj obožavatelja Plavog orkestra i inače 'puši' neke sasvim druge pjesme, nego fanovi koji su s njima odrastali u osamdesetima ili devedesetima. Dok je, primjerice, nekadašnja generacijska himna 'Goodbye Teens' naišla na relativno mlak prijem, pjesma 'Ako su to bile samo laži' izazvala je neviđenu euforiju u Umagu, kao i proljetos u Zagrebu, a vjerojatno i na drugim postajama turneje.

Plavi orkestar ovoga puta na svu sreću nije kasapio koncert, pjesme su se nizale logički i ritmički, nije bilo odlazaka na neku drugu improviziranu pozornicu, techno intermezza bila su kudikamo kraća nego na početku turneje, a najveći hitovi 'Bolje biti pijan nego star', 'Suada', 'Kaja' i 'Sava tiho teče' izvedeni su uvjerljivo, koncentrirano i, po potrebi, s punom snagom. Koncertna magija koju sam prije tri mjeseca proglasio nestalom, sad se sramežljivo vraća. Ako ništa drugo, bend se doima usviranijim i rutina im se ponovno uvukla u prste.

Na kraju, da se umjesto zaključka poslužimo Lošinim stihom: 'Zvijezde mi kažu da nije sjajno...' I nije. Ali je u mnogočemu bolje. S obzirom da sam u pripremi pred koncert u glavi za ovaj redak u rezervi imao i njegov stih 'Što ti može ponudit čovjek kao ja osim očaja...', čini da je da druga provjera Plavog orkestra ipak prošla kudikamo bolje od koncerta u Areni Zagreb. A jesam li se ja u procesu ipak prodao? Nemam pojma, valjda nisam.