Imala sam nešto u sebi u trenutku kad sam počinjala. Nešto s čime sam htjela ohrabriti svoju majku, a valjda time i sve žene. Zahvalna sam joj na tome što mi je izgradila jaki karakter. Osnovna ideja je da iako si žena, možeš postati netko, a u Africi to nije baš lako. Oumou Sangare postala je pjevačka zvijezda već u dobi od 21 godine. Od ranog djetinjstva počela se baviti pjevanjem, a prvi uspjeh doživjela je sa svojim albumom prvijencem 'Moussoulu' ('Žene'), koji je prodan u 200.000 primjeraka u Africi.
Za njenu karijeru bila je presudna i suradnja sa Nickom Goldom, vlasnikom World Circuit Recordsa, za koji je izdala album, kao i mnogi drugi glazbeni velikani poput Buena Vista Social Cluba, Ali Farka Tourea, Orchestra Baobaba i mnogih drugih. Surađivala je sa Ali Farka Toure-om, te zajedno sa Baba Maalom, Femi Kutijem i Boukman Eksperyans išla na turneju. Osim što je uspješna glazbenica, Oumou je i uspješna poduzetnica i borac za ženska prava za što joj je uručena nagrada UNESCO-a 2001. godine.
Šest godina je trajala diskografska pauza do objavljivanja vašeg novog albuma 'Seya'. Zašto?
Oumou Sangare: Za ovaj album trebalo mi je dosta vremena za razmišljanje što želim učiniti s njim u smislu glazbe, tekstova i poruke. Željela sam da 'Seya' bude nešto najbolje što sam do sada uradila. I ja i glazbenici smo zacrtali sebi visoke ciljeve, a potrebno je vrijeme da bi se tako nešto postiglo. No pored toga sam odlučila posvetiti se drugim aktivnostima u životu. Investirala sam u svoju zemlju time što sam otvorila hotel, a odlučila sam se baviti i uvozom automobila iz Kine. Otvorila sam puno novih radnih mjesta i vjerujem da sam time i pomogla ekonomiji Malija. Također sam puno vremena provodila sa svojim sinom, umjesto da sam bila na turneji po svijetu.
Riječ 'seya' znači 'životna radost'. Po svemu što ste rekli izgleda da vi i živite tu radost?
Oumou Sangare: 'Seya' i jest ideja na kojoj je album nastao i naravno njegova poruka. 'Seya' istovremeno znači užitak, sreća i predivan život. Odučila sam se za to jer je prošlo dosta vremena od prethodnog albuma i pomislila sam kako je vrijeme nešto veselo za moju publiku. Inače pjesmu 'seya' sam napisala davno prije albuma, a također sam je i izvodila. Svake subote u Bamaku je pjevam u svom hotelu. Trudim se izbjeći je, ali na kraju ljudi počnu skandirati: 'Seya, seya', i onda je otpjevam.
Na albumu se koristi i instrument naziva kamalengoni, koji ima i posebno značenje u vašoj kulturi. Možete li reći nešto o tome.
Oumou Sangare: U prošlosti je postojao ngoni i to je bio instrument lovaca. Oni su ga i izmislili. Tijekom 60-ih mladi su kao i svuda bili želji glazbe i plesa, a osim raznih vrsti udaraljki nije bilo ničega što je proizvodilo tonove. Lovci su bili zatvorena društvena skupina i oni nisu željeli da se njihov instrument koristi za zabavu. Tad se dogodilo da je instrument evoluirao jer su mladi počeli izrađivati ngoni, ali s piskavijim zvukom i tako je nastao kamalengoni. Zanimljivo je da s tim instrumentom možete svirati što god želite, čak i rock glazbu.
Pored kamalengonija postoji još i donsongoni, ali su kamalengoni daleko više popularniji. 'Kamales' znači 'mladi', dakle to je instrument koji se i povezuje s plesom i radošću mladih. Instrument je tijekom 70-ih i 80-ih doslovce ušao u svaku kući. Svi su ga svirali. I muškarci i žene i svirali su apsolutno sve na njemu, a najviše pjesme Boba Marleya. Dogodila se čak i situacija da su vlasti htjele zabraniti instrument, jer im se činio previše skandalozan, a to im je tijekom 70-ih i pošlo za rukom. No ljudi su se pobunili, a pogotovo mladi koji su rekli ako im je zabranjena zabava, da onda više neće ni raditi.
Vlast je morala popustiti i kamelngoni je vraćen uz veliko slavlje. Mogu reći da je to nacionalni instrument od tada. Ima specijalni zvuk koji je uistinu lako zavoljeti. Trenutno je Benego najveći virtuoz na kamelngoniju. Mogu čak ići i toliko daleko i reći kako je jedan od najboljih svih vremena, jer je Bog njegovim prstima uistinu dao posebnu moć proizvodnje rezonance.
Vi ste afrička zvijezda od svoje 21. godine kad ste izdali debi album 'Moussoulu'. Od tada se zalažete za ženska prava Afrikanki. Zašto ste se odlučili na taj korak već na početku karijere? Na zapadu obično glazbenici prvo postanu zvijezde a tek onda se uključuju u razne aktivističke i edukativne djelatnosti.
Oumou Sangare: Imala sam nešto u sebi u trenutku kad sam počinjala. Nešto s čime sam htjela ohrabriti svoju majku, a valjda time i sve žene. Zahvalna sam joj na tome što mi je izgradila jaki karakter. Osnovna ideja je da iako si žena, možeš postati netko, a u Africi to nije baš lako. Željela sam odaslati tu poruku – ohrabriti žene.
Afričke žene moraju biti u sjeni svojih muževa, moraju biti uz njih cijelo vrijeme. Ja sam rekla: 'Dosta! Želim biti ravnopravna.' Ne u smislu da se lupam u prsa i govorim kako sam ja najjača žena, već jednostavno želim biti svoja i imati dignitet. Na svom prvom albumu sam se trudila ohrabriti žene da slijede svoje snove i da idu prema cilju koji su sebi zacrtale. U smislu ako želiš biti čak i policajka, trudi se da to postaneš, jer na zapadu žene mogu i to biti.
Uspjeli smo problem poligamije i ženskog obrezivanja rješavati na javnim forumima. Rezultat je više slobode i manje boli za žene, ali i dalje je potrebno puno truda. Također svaka žena može reći 'Ne' poligamiji i prisilnom braku. Bila sam zbog toga prilično loše prihvaćena u određenim krugovima, ali sam također dobila i puno aplauza. Moja poruka je evoluirala tijekom godina. U početku sam govorila samo o ženama i ženskim stvarima, a sad vidim da nije samo stvar u tome. Postala sam majka. Sad vidim i probleme vezane za djecu. Suosjećam s djecom koju je dotaknuo rat, djecu oboljelu od AIDS-a, siročad... Moja poruka sada uključuje i njih.
Koji je vaš životni moto?
Oumou Sangare: Mislim da se on svodi na poslovicu: 'Ako uistinu voliš svog prijatelja, moraš s njim uvijek biti iskren.' Trudim se biti iskrena, jer je to najveća prednost koju možeš imati u životu.
Poznati ste kao netko tko pomaže siromašnima i djeci bez roditelja. Kakva je situacija u Africi danas, je li bolja u odnosu na onu od prije 10-20 godina?
Oumou Sangare: Afrika je prevelika da bi se moglo generalizirati i dati točan komentar na to pitanje. Želim vjerovalti kako napori, ne samo mene, već velikog broja ostalih, pomiču stvari u pravom smjeru. Ljude obično više zanima kroz kakve probleme prolaze Afrikanci, a manje ih zanima Afrički problem. Uglavnom sada je puno razvijenija infrastruktura za rješavanje gorućih problema koji se stalno pojavljuju, nego što je bilo prije. No i dalje postoje dijelovi Afrike koji su politički i ekonomski nestabilni. Nama je potrebno puno znanja kako bi sve to mogli prevladati.
Je li u Maliju bolja situacija?
Oumou Sangare: U Maliju je situacija daleko bolja. Uspjeli smo problem poligamije i ženskog obrezivanja rješavati na javnim forumima. Rezultat je više slobode i manje boli za žene, ali i dalje je potrebno puno truda. Zanimljivo je da je uvriježeno mišljenje kako su muslimanke podjarmljene žene. No muslimanske žene su prije svega muslimani. One su također hrabre i karkaterne, bar ovdje kod nas u Maliju, žele promjenu na bolje. Iako se drže pravila koje im propisuje vjera, one ne nose veo preko lica i ne boje se komunikacije na javnom mjestu. Tamo odakle ja dolazim, ljudi su slobodni. Žene štuju religiju, ali se trude biti napredne, a veo su odbacile kao nešto što uistinu nema potrebe nositi u današnje vrijeme.
Kako gledate na situacije kad zvijezde poput Madonne usvajaju afričku djecu iz sirotišta?
Oumou Sangare: Teško je to komentirati bez dobrog poznavanja ovdašnje situacije. Možda je najlakše moralizirati oko toga kako neki bogataš doleti u Afriku i kupi dijete od siromašne obitelji, ili sirotišta. No zabrinjavanje oko jednog takvog izdvojenog slučaja obično služi da bi se skrenula pažnja s pravog problema. A pravi problem je da je Afrika siromašna i da trebamo puno raditi da se životni standard porodica podigne do tog nivoa da ljudi ni ne pomišljaju na to da prodaju vlastitu djecu.
Po prvi puta ćete nastupati u Hrvatskoj. Što znate o našoj zemlji?
Oumou Sangare: Uvijek je posebno uzbuđenje gostovati na mjestu gdje do sada još niste bili. Ne želim se pretvarati da sam neki ekspert, ali znam da je Hrvatska imala turbulentnu povijest i da ima ponosni narod koji poštuje svoje nasljeđe i kulturu. To je nešto u čemu se mogu i osobno identificirati i to poštujem. Koncert će biti posebna prilika za izmjenu energije i strasti. I bend i ja se radujemo tom prvom susretu.