Metallica je objavila deveti studijski album 'Death Magnetic'. Prema prvim kritikama koje pristižu posljednjih tjedana, James Hetfield, Lars Urlich, Kirk Hammett i Rob Trujillo uspjeli su u svome naumu - vratili su Metallici stari zvuk. Naime, sve je više onih koji 'Death Magnetic' uspoređuju s jednim od njihovih epohalnih albuma '...And Justice For All' iz 1988. godine.
No, Metallica je danas sve, samo ne ono što su bili osamdesetih. Barem što se životnih navika i međuljudskih odnosa tiče. Njihova ovoljetna turneja po nekoliko europskih destinacija, netom prije objave 'Death Magnetica', pokazala je kako bend trenutačno funkcionira - svaki član benda na koncert dolazi u vlastitom aranžmanu.
Gitarist, vokal i najistureniji član grupe James Hetfield jedini stiže na mjesto događaja dan, dva ranije. Umjesto nekadašnjeg neumornog utapanja u alkoholu i naganjanja groupie djevojaka, obiteljski čovjek James, izliječeni alkoholičar, s fotoaparatom obilazi lokalna groblja. Njegove fiksacije sada su kipovi anđela, a Hetfield se nada da bi se njegove fotografije uskoro mogle sakupiti i na autorskoj izložbi.
'Mislim da ne postoji član Metallice koji barem jednom nije dobio neku spolnu bolest. Na kraju su jedina svrha naših odlazaka na turneje bili piće i žene. A to je tako pogrešno', tvrdi 45-godišnji James.
Lars Urlich, karizmatični bubnjar i osnivač benda, na koncerte u Europi dolazi u zadnji tren, svojim privatnim zrakoplovom. Vrijeme do nastupa provodi u svojim bazama - Parizu, Londonu ili Kopenhagenu sa suprugom Connie i njihovim sinom. 'Prošla su vremena kada je Metallica zajedno putovala od grada do grada. Sad se ulogorimo u nekom od omiljenih europskih baza, a udružimo se tek u backstageu', objašnjava Lars, koji od svojeg menadžera više ne zahtijeva da mu nakon koncerta osigura kokain i nekoliko djevojaka pod tušem, već želi samo jednokrevetnu sobu u nekom mirnom luksuznom hotelu.
'Uvijek smo se šalili da ćemo se jednoga dana pretvoriti u Deep Purple. I evo ga, ostvarilo se. Okupljamo se netom prije koncerta, a poslije nastupa odlazimo svatko u svoj hotel sa svojim asistentima i svojim društvom', potvrđuje i Kirk Hammett, gitarist Metallice, koji je ovo ljeto, u društvu novog basiste Roba Trujilla, između koncerata, s daskom za surfanje obilazio portugalske plaže.
U slučaju Metallice, razdvojenost je vjerojatno i spasila grupu od raspada. 'Nemile scene' iz dokumentarca 'Some Kind of a Monster', vjerojatno bi malo koji bend preživio. Naime, film o snimanu albuma 'St. Anger' pretvorio se u dramatičan triler. Glazbenici koji su u osamdesetima izgledali kao nerazdvojni metal-ratnici, više nisu mogli provesti ni pet minuta zajedno bez svađe.
Uz pomoć psihijatra, grupa je uspjela ostati na okupu, a danas, sedam godina kasnije, stvari, barem prividno, izgledaju skladno. William Shaw, novinar magazina Q, svjedočio je prvom koncertu na kratko ljetnoj europskoj turneji Metallice. 'Članovi bend prvi su se put sreli u backstageu na stadionu u Pragu, sat vremena prije početka koncerta. Rukovali su se s tehničkom ekipom i razgovarali s članovima fan kluba. Međusobno nisu uputili nijednu riječ. Kad ih je fotograf zamolio da mu poziraju, skupili su se i zagrlili. Također, bez riječi.'
Nervoza se u grupu uvukla prije nekoliko godina, kada je Lars Urlich započeo rat koji dugoročno nije mogao dobiti. Okomio se na Napster, razmjenjivački server, koji je, između ostalog, korisnicima omogućio da razmjenjuju i pjesme Metallice. Bilo je to, tvrdio je Ulrich, teško kršenje autorskih prava. Bitku je dobio, kao i gomilu bijesnih fanova, koji su javno palili ploče Metallice.
Danas se glazba s interneta skida bez ikakvih problema. Pitate li Larsa o njegovom križarskom pohodu protiv moćnog neprijatelja - interneta, iskalit će na vama sav svoj bijes. Povreda autorskih prava još uvijek mu ide na živce. Najnovija 'afera' dogodila se prije nekoliko tjedana kada su članovi grupe otkazali intervju sa švedskim časopisom Sydsvenskan, jer je njihov novinar u recenziji spomenuo da je s interneta skinuo izmijenjenu verziju album (i ustvrdio da je puno bolja od originalne).
Metallica je uspjela pronaći i osobu koja objavila izmijenjeni 'Death Magnetic'. Njegov komentar na stranici MetalSucks glasi: 'Jednostavno, htio sam novi album Metallice kojeg mogu slušati bez iritantnih riječi i nekih dosadnih dijelova i riffova koji nikako da se pokrenu i tek nakon tri minute postaju cool. Originalna verzija 'Death Magnetica' je najbolji album koji je Metallica snimila još od '...And Justice For All', ali nije savršen. Moja verzija jest'.
Druga kontroverzija oko novog albuma ima veze s audio kvalitetom same snimke. Naime, obožavatelji tvrde da je u finalnom miksanju albuma, producent Rick Rubin previše 'distorzirao' snimke, koja su, kao takve, preteške za slušanje. 'Ne razumijem te ljude', kazat će Lars Ulrich. 'Svakod dana slušam taj CD i još uvijek mi na lice izmami osmijeh. Čuo sam da je 12 tisuća ljudi potpisalo peticiju da se album iznova remiksira. S druge strane, zasad smo prodali dva i pol milijuna primjeraka 'Death Magnetica'. Pa sami izračunajte...'
I doista, nakon komercijalnog podbačaja albuma 'St. Anger', 'Death Magnetic' probija sve rekorde prodaje. S njim je Metallica postala čak i prvi bend u povijesti čijih su čak pet albuma dospjela na prvo mjesto Billboardovih Top 200. Za grupu koju, očito, na okupu drži još samo stara navika i dobra zarada, sasvim zavidno dostignuće.