Macy Gray je shvatila već nakon desetak minuta koncerta da se sve skupa može pretvoriti u dosadnu i uštogljenu sjedeljku na kojoj će se u pravilnom ritmu izmenjivati pjesme i aplauzi. Tada je šarmom svojeg nekonvencionalnog ponašanja nagovorila i doslovce natjerala publiku na ustajanje sa stolaca i uključila je u plesanje u zaraznom ritmu njezinih pjesama do kraja koncerta. No bilo je pomalo i komičnih situacija. Dio publike je robotski slijedio njezino ponašanje na bini; kad je ona sjela, onda je na stolce sjeo i dobar dio dvorane. Samo što je Macy često sjedala ispred bubnjara jer joj visina štikli očito nije odgovarala. Problem je riješila tako što se izula, popela na jedan od kofera za opremu koji su stajali na pozornici i nastavila pjevati i plesati.
Od dolaska pjevačice i naravno njenog pratećeg benda na binu, publika je po Macynim riječima postala 'Sexy people'. I tako se svima dalje nastavila obraćati. Sam koncert je kasnio četrdeset minuta, a u dvorani se tijekom tog vremena nekoliko puta začuo spontani aplauz u svrhu dozivanja pjevačice. Obzirom na problematični karakter i prošlost Macy Gray već se bilo počelo šuškati da je nešto pošlo po zlu. No čini se kako je pjevačica samo primijenila pravilo: 'Pusti ih da čekaju, lakše ćeš ih dignuti na noge.'
Macy Gray je shvatila već nakon desetak minuta koncerta da se sve skupa može pretvoriti u dosadnu i uštogljenu sjedeljku na kojoj će se u pravilnom ritmu izmenjivati pjesme i aplauzi. Tada je šarmom svojeg nekonvencionalnog ponašanja nagovorila i doslovce natjerala publiku na ustajanje sa stolaca i uključila je u plesanje. S prvim taktovima 'Ghetto People' s kojom je otvorila koncert bilo je jasno da tako glasan nastup nabijen soulom i ritmom je primjereniji klubu u kojem stolci nisu prepreka na plesnom podiju. Rasplesanost sedmeročlanog benda, pogotovo dvije punašne prateće pjevačice i Macyna spontanost doveli su do toga da se publika ustane na noge, a kasnije i da se u potpunosti približi bini, jer je pjevačicu cijelo vrijeme očigledno živciralo postojanje onih nekoliko stepenica koje u Lisinskom tako nespretno odjeljuju binu od publike. Nije trebala previše nagovarati prisutne da doslovce dotrče i oforme prve redove.
I tada je zapjevala pjesmu 'Creep' Radioheada koju je svojim karakterističnim hrapavim glasom interpretirala tako da se rijetko tko u dvorani nije naježio, a o euforiji prvih redove ne treba ni pisati. Nakon toga je slijedio stars on 45 blok u kojem se poigrala i s Rod Stewartovom 'Do Ya Think I'm Sexy', zatim 'Groove Is In The Heart', već zaboravljenih Dee-Lite, da bi sve kulminiralo raspašojem 'Oblivion'. Angažiran je i živi blesimetar koji je velike arke papira s tekstom pjesme s pozornice bacao u publiku, dok je Macy razdragano pjevala. Tim američko-ruskim kazačokom je završio i službeni dio koncerta.
Na bisu je slijedila skoro desetominutna verzija 'I Try', odnosno najvećeg hita Macy Gray, koji je u jednom trenutku doživio i kratku transformaciju u Marleyevu 'No Woman, No Cry', dovoljno da se 'Sexy people' prepusti užicima ritma u natrpanim prvim redovima. Jedno i pol satni nastup nabijen emocijama je doslovce proletio, a Macy ga je završila riječima: 'Vidim da ćemo se morati vratiti što prije.', nakon čega su članovi grupe jedno po jedno napuštali binu. Kad su se upalila svjetla, u dvorani su se mogla vidjeti samo ozarena lica posjetitelja koji su u ovoj neobičnoj prilici plesali, ili se bar njihali u ritmu glazbe na nogama na koncertu i to u Lisinskom.
Ako se mora dati i ocjena nastupa, možda ga je najbolje usporediti sa spektaklima koje smo imali priliku nedavno vidjeti, odnosno s nastupima Beyonce i Alicie Keys. Sorry cure, ali u odnosu na Macy Gray ste ipak samo dobro istrenirane štreberice. Za soul i funk treba imati dušu.