Jinx - 'Jinx Live', Ocjena 7/10
(Dallas Records, 2008.)
Nacija je godinama plakala za Jinxima, što je Cokiju Muratoviću, alfi i omegi grupe koja se krajem devedesetih raspala u dramatičnim i misterioznim okolnostima, godinama pričinjalo nepotreban teret zbog kojega je okupljanje benda dugo vremena i odgađao. No, nakon suradnje s Natali Dizdar i Davorom Ercegom, nakupilo se dovoljno kvalitetnog materijala kojega su mogli u pravom svjetlu iznjedriti, očito, samo Jinxi.
Njihov povratnički album 'Na zapadu' predstavio nam je Jinxe kakve smo znali i voljeli - sneni i naizgled nezainteresirani Yayin vokal i precizna izvedba maštovitih aranžmana, kakvih kod Cokija nikad nije nedostajalo. 'Na zapadu', album, ali i istomeni singl, još jednom su nam pokazali da svi Detouri, Flyeri i ostali bendovi koju su se u glazbu zaljubili baš preko Jinxa, imaju još puno toga za učiti od svojih glazbenih uzora.
S live promocijom stvari su stajale malo drugačije. Prva, povratnička svirka dogodila se u zagrebačkoj Tvornici. Birana publika je domamljena pozivnicama, tako da je gotovo tisuću glazbenika, novinara i predstavnika izdavača te večeri svjedočilo inspirativnoj promociji novog albuma. Jinxi su se zaželjeli pozornice, publika se zaželjela njih, a nove pjesme bile su dovoljno uzbudljive da ne kvare vrijeme očekivanja starih hitova. Ukratko, grupa Jinx i dalje je imala onu klupsku čaroliju.
A onda odlučili krenuti na dvoransku turneju. Ne znam kako je to izledalo u Čakovcu, Zadru, Šibeniku i Osijeku (gradovima gdje je dijelom snimljen album 'Jinx Live'), no u zagrebačkom Domu sportova spektakl je izostao. Nije bila stvar u lošem odsviranom i opjevanom nastupu, niti u publici, a ponajmanje u set-listi. Jinxi su, jednostavno, 'hladan' bend. I u tome vjerojatno i leži sav njihov šarm - u savršenoj, spontanoj i jedinstvenoj hladnoći. Možda je upravo to razlog zašto najbolje 'sjedaju' ljeti, a zbog svoje 'hladnoće' definitivno ne spadaju u dvorane za nekoliko tisuća ljudi.
Koncert u Domu sportova bila je samo demostracija moći, vrhunac karijere benda koji je svoje najznačajnije koncerte održao u znojnim i zagušljivim klubovima. Tamo se publika uvijek mogla saživjeti s Yayinim 'nije me briga' performansom i euforično prihvatiti savršeno hladne emocije, kakve je nekad s pozornice znao slati, primjerice, Joy Division. Takva 'izmjena podataka', u slučaju Jinxa, moguća je kad ih gledate izbliza, u prostranoj dvorani tu se 'hladnoća' raspršuje i atmosfera se pretvara u učmalu.
'Jinx Live' uspijeva donekle izbjeći osjećaj dosade na dvoranskim koncertima grupe. Također, izvedba Yaye, Cokija i ostalih su, kad prođete cijeli koncert u miru između svoja četiri zida, ipak vrhunska. Petnaest pjesama na prvom 'živom' albuma Jinxa su redom odlično odsvirane, grupa nije izgubila ništa od svoje nekadašnje magije, jedino su, dakle, prostori u kojima se sve to događali i snimalo - potpuno promašeni. Jinxi imaju snagu napuniti dvorane po Hrvatskoj, ali se u njima brzo izgube.
Šteta, jer neke od novijih stvari, poput 'Hodam', 'Šmiram' i 'Na zapadu', uza sve njihove starije pop klasike, na 'Jinx Live' zvuče uzbudljivije nego na studijskim snimkama. Takvo nešto se, na primjer, u Domu sportova uopće nije osjetilo...
E.N.I. - 'Best of', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2008.)
Članice jedine ženske pop grupe u zemlji nikad neće biti najpopularnije hrvatske estradne zvijezde, naklade im neće probijati rekordne iznose niti će im se na koncerte neće dolaziti klanjati na tisuće fanova. A sve to sasvim nezasluženo. Samo zato što svoju glazbu svih ovih godina nisu srozale na razinu estradnih poskočica, četiri zgodne i talentirane Riječanke još uvijek nemaju tretman kakav u hrvatskoj glazbenoj javnosti i zaslužuju.
Njihov prvi 'Best of' pokazuje s koliko aduta enice raspolažu. 'Mara Pogibejčić', 'Oči su ti ocean', 'Traži se dečko', 'Mona Lisa' samo je dio prepoznatljivih pop skladbi kojima je grupa E.N.I. cijelo desetljeće gradila put do karijere vrijedne uvažavanja. Jer opstati i ostati čista obraza na sceni gdje je na pjevačicama konstantni pritisak da su im pjesme pliće, a dekoltei dublji, i jest vrijedno divljenja.
S druge strane, 'Best of' zorno pokazuje i kolika su bila stilska lutanja grupe E.N.I. Cure su se tražile kroz r'n'b ('Kap po kap'), preobražavale su u klasičan pop kvartet ('Mi možemo sve'), igrale se rock zvijezda ('Mara Pogibejčić'), a velik dio njihova opusa otpada i na ex-yu obrade, od kojih su neke ispale odlično ('Rijetko te viđam sa dejvojkama', 'Sve je tvoje', 'Ti si moja ruža'...).
Jedina stvar koja na albumu zvuči zastarjelo je, ironijom sudbine, njihova je eurovizijska uspješnica 'Probudi me', hit koji ih je proslavio i ponukao ih na nastavak karijere izvan matičnih Putokaza. Album otvara nova pjesma 'Polariod', autora Vlade Simčića Vave, koja priziva mističnu atmosferu Blue Oyster Culta i dokazuje da enicama ipak najviše leže skladbe koje naginju žeščem zvuku.
Od grupe koja se odgajala na slavnoj riječkoj rock povijesti i legitimnih nasljednica Cacadou Looka, ništa manje nismo niti očekivali.
Let 3 - DVD 'Živa pička', Ocjena: 9/10
(Dallas Records, 2008.)
Svi koji danas tvrde da riječki Let 3 izvodi cirkus od svojeg bavljenja glazbom, jer se bore s kroničnim nedostatkom inspiracije, uvelike griješe. Njihovo prvo pojavljivanje sredinom osamdesetih na Televiziji Zagreb izgledalo je otprilike ovako: mladoliki Aleksandar Kostadinov je u emisiji 'Fluid' najavio mladu rock skupinu iz Rijeke, koja je u studiju počela izvoditi svoje 'Izgubljene', valjajući se u blatu i vješajući se za koš, kojega su instalirali iznad svojih glava.
Od tada svaka glazbena akcija Leta 3 ima i prikladni promotivni scenarij, a jesu li posljednjih godina s 'kurcima', 'pičkama' i 'guzicama' ipak malo pretjerali, odlučite sami.
No, s druge strane, ima li nešto logičnije nego da se prvi DVD Leta 3, nakon što su prvi live CD nazvali 'Živi kurac', nazove 'Živa pička'? Naravno da nema. Uz to, ovo je vjerojatno jedini upakirani ženski spolni organ koji vam, osim DVD-a, nudi i svetu vodicu, čep za ispaljivanje iz stražnjice, umjetne brkove, čokoladu s pionirima na omotu, muške gaćice, hrpu perja... Ukratko, sve ono što vam u životu može zatrebati.
Sam DVD je klasični spoj koncerta i 'skrivenih kamera' u backstageu. S tim da pojam 'klasičan' kod Leta ipak ima malo drugačije značenje. Dakle, imate nezaboravnu priliku vidjeti kako izgleda kada se tjelesni smradovi članova benda šire kombijem, kako izgledaju Mrle i Prlja bez brkova, tko ne može ugurati stomak u uske fluorescentne kostime i tome slično.
Također, za one koji su zaboravili kako to izgleda kad Let 3 izađe na stage, ovo je idealna prilika da se podsjete da su, ispod svih tih naslaga vulgarnosti i provokativnosti, letovci ipak jedan od najvećih rock bendova koji je poniknuo na ovim prostorima.
Oni najstariji fanovi prepoznat će moćnu psihodeličnu punk-vibru u 'Sam u vodi', 'Ne trebam te' i 'El Desperadu', mračnim adutima s prva dva albuma, dok je, očekivano, riječka publika u Harteri najeuforičnije reagirala na 'Izgubljene', 'Vjernog psa', 'Dijete u vremenu' i 'Naftu'.
Let 3 nije snimio svoj najveći koncert, nego je to učinio pred svojom najvjernijom publikom. Riječani i Let 3 trpe se međusobno više od dvadeset godina, a te su lipanjske večeri prije dvije godine, u bivšoj tvornici Hartera, iskazali jedni drugima ljubav. Bila je to svojevrsna proslava dvadesetog rođendana Leta 3. Pogađate li što je Mrle u novinarsku kameru rekao, kad su ga pitali 'Kako se osjeća slavljenik?' 'Boli me ku...!'
>>Franz Ferdinand, Bruce Springsteen, David Bowie i Van Morrison