Vjerojatno je puno je godina prošlo otkad su Let 3 zadnji put nastupili u klubu gdje im ruke udaraju u plafon, a granica između benda i publike gotovo da i ne postoji. Zagrebački Purgeraj sinoć je bio mjesto gdje se najbolje moglo provjeriti koliko je muzike ostalo ispod naslaga blještavih kostima, brkova, gigantskih falusa, letećeg perja i ostalih rekvizita koji su se s godinama nataložili na provokativnim Riječanima.
U skučenom, znojnom i ogoljenom prostoru Purgeraja, pred točno 222 obožavatelja, mjesta za show nije bilo previše, u prvom planu bilo je samo ono što Let 3 može ponuditi preko zvučnika. A počelo je onako kako je to počinjalo i prije dvadesetak godina, s 'Ne trebam te', 'El Desperado', 'Fuck Famiglia' i 'Vjeran pas', udarnim punk hitovima s prva dva albuma.
Mrle, Prlja i ostatak ekipe ostali su dosljedni vlastitom imidžu i u sveopćoj gužvi uspjeli su na sebe navući nekoliko kostima, a prema publici je poletjelo i malo perja. Ipak, ono što je okupljene najviše narajcalo bio je njihov koloplet 'narodskih' poskočica, koje su započele s 'Tazi-tazi', a nastavile se s 'Alam iđazi', 'Sokol' i 'Mamne baneta'. S obzirom da Hrvati vole stvari nazivati pravim imenom, ne čudi što je najveće poluđenje zavladalo tijekom 'Riječke pičke', a i 'Kurcem u čelo' bila je rado izvikivana parola. Zborno pjevanje i ruke u zraku polučila je i 'Drama', kao i nezaobilazni 'Profesor Jakov', a za kraj je očekivano ostavljena himna 'Izgubljeni'.
Tehnička podrška na sceni nije bila onakva na koju su letovci zadnjih godina navikli, no imati priliku slušati grmljavinu Leta 3 u intimnom prostoru i pritom prigovarati ton-majstoru, zbilja bi bio čin krajnje nezahvalnosti.