Ovdje navodimo trendove koje se moraju zaustaviti ili moraju ostati u prošlosti pod svaku cijenu.
7. Iskorištavanje djece za Repanje
U godinama dok ste još bili mali i još uvijek imali mokre snove o Samanti Fox (ili u nekom specifičnom slučaju ste željeli biti kao Hi –Men ), neka djeca su radila nešto po pitanju svoje spolne zrelosti i medijskog prostora. Moguće je da se to dogodilo u manjku bendova ili ljudi poput ultra popularnih Jackson Fivea koji su nestali sa scene 80ih. No 90ih je svijet trebao zanimljive dječje zvijezde i repanje. Još ako su htjeli nositi odjeću naopako, glumiti da su drukčiji, zadovoljstvu nije bilo kraja.
Primjer nošenja odjeće naopako se prvi put pojavio kod tada popularnih klinca repera koji su se nazivali Kriss Kross ili sličnih dječijih zvijezda poput Another Bad Creation (ABC) i Lil Bow Wow.
Danas aktualne prijetnje tom činu iskorištavanja djece u medijske svrhe možemo naći u sedmogodišnjem Bentley Greenu, koji je otvorio svoju MySpace stranicu dok je imao pet godina. Njegov veliki YouTube hit ima tri milijuna pogleda a mališan je nastupao u showu Ellen DeGeneres, gdje su se Ellen i njen tim ljudi prema njemu odnosili kao da je mali psić.
No koliko god on djelovao očaravajuće, postoji realna opasnost da mu se baš zbog njegove mladosti i efekta koji postiže kod majki širom svijeta dogodi isto što i Krissu i Krossu, (ne računajući trenutak kada je javnost shvatila da djeca sama sebe prozivaju Pimp Daddyima Što doslovno znači da im je djelatnost eskort, te da su oni makroi koji vode cijeli posao) postane mainstream institucija koja donosi novac. To će rezultirati gubitkom privatnog života i djetinjstva.
Primjeri poput pop ikone Michael Jacksona sve govore.
Činjenica je da do sada nijedno takvo talentirano dijete nije imalo svoj TV show i normalno odrastanje treba samo ukazati da dijete kojeg ne tretiraju kao normalno ima tendenciju k tomu da kroz svoje odrastanje ne stasa u baš najnormalniju osobu.
6. 'Da' za dobrotvorne koncerte superzvijezda, ali 'ne' dobrotvornim koncertima za vlastitu promociju
Postojalo je vrijeme kada su se pop umjetnici brinuli o položaju i situaciji nesretnika u nerazvijenim zemljama. Svako malo su se organizirali i okupljali ne bi li napravili nešto da pomognu po pitanju jada i bijede, da probaju ispraviti tu nepravdu koja se dogodila nesretnim ljudima širom svijeta. Mogli su o tome pjevati ili čak i bolje, skupiti hrpu slavnih prijatelja i zajedno pjevati o tome skupljajući novac koji su slali onima kojima je to najpotrebnije.
A tu su i primjeri pjesama poput 'We Are The World' (1985.), 'Do They Know It's Christmas' (1984.), 'Feed the World' (1984.), 'Voices That Care' (1991.).
Nakon katastrofe u New Orleansu je napravljen nepregledan niz pjesama posvećenih žrtvama uragana Katrin, ali su sve zvijezde u humanitarne svrhe pjevale same. Čini se bolje nego da su pjevali grupno, jer izgleda da današnje pop zvijezde mrze jedna drugu toliko jako da ih ni Bob Geldof, organizator legendarnog 'Live Aida' nije uspio skupiti u studio kako bi snimili jednu jedinu stvar zajedno.
Nijedna od navodnih velikih zvijezda nije željela podijeliti dobar osjećaj središta pažnje sa pedeset drugih kolega. Oni svi su trebali svoj vlastiti trenutak gdje će biti centar svijeta i primjer humanosti. Najbliže što se uspjelo realizirati je pjesma 'Come Togheter Now' super grupa oformljena od zaboravljenog Američkog Idola Rubena Studdarda i Celine Dione. Pjesmu je između ostalog napisala i Sharon Stone. Iako je bila posvećena žrtvama Tsunamija iz 2004. godine te žrtvama uragana Katrin, nikada nije prešla trinaesto mjesto na top ljestvici.
Čak ni pored događaja poput 'Live Earth', razumijevanja i donacija ljudi širom svijeta ne garantiraju ponovo ujedinjene poznatih izvođača za humanitarne koncerte za pomoć unesrećenim i najviše pogođenim nacijama širom svijeta.
Samo je pitanje vremena kad će pjesme morbidnih naziva poput: 'Znate li da se u nekim djelovima svijeta desetogodišnjaci prodaju kao seksualno roblje zapadnjacima' , 'Male bebe upucane u čelo i nitkom ništa', 'Malu curicu tata djelo s prijateljima' pucati na prva mjesta muzičkih top ljestvica i gdje će uz prateći vokalni stil Willa Smitha i Lionela Ritchieja oni željni zvijezda promovirati svoje nove filmove i albume na tematiku humanosti.
5. Brojevi umjesto slova za nazive grupa
Boyz 2 Men, All 4 One, U2, MN8 – Samo su neka imena grupa koja koriste brojeve u nazivu. Zar se ludi i generacije djece mojau navikavati stavljajti brojeve umjesto slova. Trend je vjerojatno službeno započet početkom osamdesetih. U2 su bili na putu planetarne popularnosti, a tada izuzetno popularan Prince je 1985. objavio pjesmu naslova 'Nothing Compares 2 U', i to davno prije mobitela i chatanja. Trend koji se najčešće koristi u pisanju sms-ova, ili komuniciranju internetom zbog 'navodnog' dobivanja brzine u interaktivnoj komunikaciji.
Da ne bi bilo zabune danas stalno gledamo filmove poput '28. dan', '13 majmuna', '13 minuta'. Što je u redu, jer u ovom slučaju navedeni su brojevi u funkciji i ne zamjenjuju slova,
No je li zaista potrebno davati nazivima i imenima brojeve umjesto slova.
Kod ovog problema postoji tedencija rasta, pošto današnje mlade generacije odrastaju na igricama i kompjuterima, dok je većina programa označena slovima i brojevima. No ukoliko je to moguće trebali bi se potruditi očuvati izvorna slova kao osnovu jer nam inače prijete riječi i imena poput 3pimir, 2korak, 6ar...
4. Hair metal i šminka za opasne dečke
Osamdesete su bile odlične godine za muškarce koji su voljeli šminku, lak za kosu, šljokice, peroksid i na neki način, žene. U osamdesetim bendove su krasile natapirana duga kosa, sjenila za oči, šminka i kratke crne kožne jakne sa zakovicama. Dečki su pjevali od srca ostavljajući ruževe na mikrofonima. No, to su radili bez imalo ironije ili parodije.
Tako da je taj trend prihvaćen kao odličan PR za ondašnje grupe, po kojem će se biti primijećeni. Za ono vrijeme to je bilo u redu. Obilježeno je jedno desetljeće, a hair metal je do kraja dvadesetog stoljeća skoro nestao, makar i dan danas možemo naći starije rokere koji uporno siluju stil iz dana svoje mladosti.
Kad su se pojavili The Darkness činilo se da se neke stvari vraćaju na velika vrata, no nekako smo sigurni da se kombinacija duge kose, zakovica i šminke na muškarcima neće tako skoro vratiti u modu.
3. Frajeri kao gadne pjevačice
3. Frajeri kao gadne pjevačice
Nemojte se začuditi pogledavši na fotografiju Marilyna Masona. Makar kontraverzna izgleda, za njega se može priznati da se zaista zna dogoditi da djeluje kao žena. Ipak ovdje je riječ o izvrnutoj transeksualnosti, a Marlyn je samo poslužio kao primjer kako to izgleda kad netko uspije izvuće najgore iz oba svijeta.
Pogledom u prošlost prisjetit ćemo se i čudnovatog bića poznatog pod imenom Boy George koji je bio pjevač i pjevačica u isto vrijeme. On je uz David Bowiea bio preteča danas svih modernih feminiziranih muškaraca.
Danas iz Bugarske dolazi možda najfriškija inačica modernog transvetitnog muškarca u obliku pjevača Aziza, koji izgledom podsjeća na izuzetno muškobanjastu ženu s bradom. Predstavljao je svoju zemlju na Euroviziji, a može se reći da je Aziz čudo koji se nosi na krajnje glamurozan ženski stil odijevanja. No to je previše za normalnu osobu.
2. Kombinacija dive piskutava glasa i opakog repera
Najezdom 'dancemanije', u devedesetima smo bili izloženi rafalnoj vatri muško-ženskih dueta koji su se pokazali kao izuzetno profitabilna formula uspjeha. Pjevačica je obično pjevala refrene ispunjene tematikom slobode, noćne avanture, iskorištene ljubavi…
No, u trenutku kad bi nas milozvučnom melodijom navela da počnemo pratiti opskurne tekstove, uletio bi 'opaki' reper, bez čije dionice nije mogao proći niti jedan hit. Njegova dionica bila je uglavnom posvećena ženi kao i žudnji za njenim tijelom, želji za boljim životom, no isto tako i tvrdoglavim, ponekad fanatičnim uvjerenjima koja su potpuno odudarala od tematike pjesme.
Iz tog vremena proizišli su 2Unlimited, Real McCoy, Snap, C&C Music Factory, a njihov utjecaj često se može osjetiti i u brojnim današnjim glazbenim uspješnicama, koje više ne iskaču iz okvira kao prije petnaestak godina. Za to je uvelike zaslužno i tržište koje čini se žudi za ovakvim glazbenim stilom, koji neki nazivaju i glazbenim 'trashom'. Vijek trajanja popularnosti ovih pjesama obično je kratak, a nestaju po principu 'Kako došlo, tako o'šlo.' Zna li netko o čemu repaju Boytronic i DaReal u 'Tek je 12 sati'?
1. Pjesme sa specifičnim plesom
Kao i uvijek, trend koji mora u većini slučajeva brzo umrijeti. Svakih nekoliko godina se pojavi nova pjesma sa svojim plesnim koracima i ne bi vjerovali ali mic po mic, kontinuirano postaje sve popularnija i u većini slučajeva dobije nažalost više prostora nego što zaslužuje.
Već je prošlo jedanaest godina od izlaska 'Makarene', a ona se i dalje drži na samom vrhu ljestvica najpopularnijih pjesama. A što tek reći o 'Lambadi', 'The Locomotion', 'Achy Breaky Heart'...
Svijet se još uvijek oporavlja od ludnice koju je prouzročio grupni ples američkog dečka i nove hip hop zvijezde Soulja Boya. Njegov patentirani ples postao je poznatiji i od same pjesme, vinuo ga do nebeskih visina i uspio ga plasirati na radio te zadržati pjesmu na poziciji broj jedan čak sedam tjedana za redom. Lucidno je razmišljati na taj način, ali čini se da svaki put kada netko odluči izaći s iritantnom pjesmom, dovoljno je samo da osmisli specifični plesni korak. Možda bi trebalo napraviti band aid i uplatiti novac onim umjetnicima koji se spremaju podvaliti ples pod pjesmu.