Razni izvođači 'Čovik od soli - pop/rock', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2009.)
Koliko god bilo 'lapana' koji su govorili kako Gibo neće uspjeti, čini se da je 'onaj čupavi iz Osmog putnika' ostvario i više nego je i sam očekivao. Gibonni je još početkom devedesetih gostovao u kultnoj Pištinoj 'Metal maniji', gdje je kao nadobudni metalac predstavio novi singl 'Cicciolina', a danas nema klape koja drži do sebe da u repertoaru nema barem jednu njegovu stvar.
Situacija u Gibonnijevu korist se promijenila gotovo preko noći. Zlatan Stipišić je, eto, doživio i da se u 2008. dogodi koncertni hommage njemu u čast, iako je itekako živ, aktivan i autorski potentan. Dallas Records iskoristio je pomamu za svim što ima veze s Gibonnijevim imenom, te materijal podijelio na pop-rock i klapske izvođače.
Rokerske izvedbe njegovih pop hitova vjerojatno su Gibonniju izliječile sve one komplekse koji su se morali nakupiti tijekom karijere s Osmim putnikom. Tada, naime, nije nailazio na podršku kritike, a daleko od toga da je bio priznat kao autor koji spada u prvu ligu tadašnje scene. No, publika je ipak bila na njegovoj strani. Dokaz tome je da je Osmi putnik po izboru čitatelja magazina Rock proglašen rock grupom 1987. godine, a Gibo je na top-ljestvici za najseksipilnijeg rokera zasjeo na prvo mjesto, pretekavši tada ljepotane poput Alena Islamovića, Momčila Bajagića, Borisa Novkovića i Jure Stublića.
Koliko je Zlatanu bilo stalo da uspije kao roker, vidljivo je iz intervjua u Rocku, gdje je likovao nad priznanjima kojima su ih obasuli čitatelji. 'Ne patim od toga da budem zvijezda. Jer, kako ću biti zvijezda kada na turneji ne spavam u kombiju, nego ispod njega. (...) Živimo u Splitu, a ovog ljeta nismo vidjeli more - umjesto da se kupamo u njemu, kupali smo se u vlastitom znoju na probama za turneju. (...) Odjednom smo se suočili s problemom gladi i s napetim razmišljanjem kako da uštedimo lovu za benzin i scensku odjeću...'
Današnji uspjeh, dakle, nije došao preko noći, no rock scena za Gibonnija je ostala neosvojena tvrđava. Vjerojatno mu je zato donekle satisfakcija da imena poput Urbana, Metessija, Ivana Dečaka i ostalih danas obrađuju njegove pjesme, hvale ga na sva usta, indirektno mu dajući do znanja da je, ako ne bolji, onda barem uspješniji od svih njih.
Vatra je otvorila ovu koncertnu kompilaciju s pomalo zbrkanom 'Projdi vilo', no jedna od pojnaboljih Gibonnijevih pjesama 'Hodaj' 'legla' im je odlično. Dečak i društvo shvatili su da trebaju prikočiti, a ne dati distorziji da se razmaše te su nam isporučili inspirativnu verziju pjesme, koju su ovih dana promovirali i kao svoj novi singl. Nešto manje uzbudljivi bili su, pak, momci iz punk grupe Dioniz, čija obrada 'Cesarica' više zvuči kao zafrkantska poskočica s probe, nego kao ozbiljno pristupanje 'problemu'.
Album sadrži već potrošenu Cubismovu 'Temperu', no zato je stari lisac Renato Metessi sa svojim Zvijezdama zablistao s 'Ovo mi je škola'. Renčiju su uvijek više pasale melodije koje predstavljaju odmak od novovalne škole (u koju ga stalno nepotrebno trpaju), tako da mu ovakve skladbe tipičnog pop zvuka 'leže' kao da su njegove.
Sedmominutnu 'Oprosti', u jazz obradi Matije Dedića, pojačanog s Black Coffee, moći će do kraja odslušati samo oni koji u slobodoumnim jazz aranžmanima pronalaze sebe. S druge strane, Lea Dekleva, koja bi jako htjela da je se smatra jazz pjevačicom, uronila je u dosadu s odrađivanjem 'Kad sam nasamo s njim'. Čudan izbor je i skupina Čuvari svirala, koji su od 'Činim pravu stvar' napravili jednu kvazirokersku varijantu, najslabiju kariku albuma.
Za kraj je ostavljen Damir Urban, koji se dobrano uživio u 'Šta će meni moja dica reć', koja mu pruža dovoljno prostora ze njegovo scensko 'ludilo', no zapelo je na idućoj, posljednjoj 'postaji' albuma. Naime, suradnja Gibonnija i Urbana u 'Posoljeni zrak i razlivena tinta' pokazala je da su ta dva glasa u potpunoj disharmoniji. Nakompatibilnost vokala učinila je inače izuzetnu jaku autorsku pjesmu pomalo neslušljivom. Šteta.
Razni izvođači: 'Čovik od soli - klape', Ocjena: 6/10
(Dallas Records, 2009.)
Gibonnijeve pjesme u klapskim aranžmanima nešto je na što smo već navikli, pa je drugi dio u kompletu 'Čovik od soli' od starta nešto manje zanimljiv od 'rokerskog' dijela. Tijekom višegodišnjeg 'terora klapa' u a capella verziji se čulo svega i svačega, pa čak i 'Smells Like Teens Spirit'. Vjerujemo da je Gibonniju drago jer je ocu Ljubi, klapskoj legendi, dokazao da i on to može. Možda je njegovo odmetništvo u heavy metal bilo upravo iz mladenačkog inata obiteljskom autoritetu. No, eto, sad je sve došlo na svoje.
Album počinje ziheraški s 'Projdi vilo', budući da je ta stvar dokazano klapski 'materijal'. Klapa Grobnik bila je na visini zadatka, što je malo kasnije pokvarila 'Cesaricom', istrošenim hitom, koji ovoga puta nije spasilo ni usuglašeno klapsko višeglasje.
Novost ovog projekta je što ima i ženskih klapa. Neverin iz Kaštel Lukšića dobro su otpjevale 'Sve ću preživit', pjesmu koja je Tedija Spalata vratila u glazbeni život. Klapa Putalj, s druge strane, uvela je još jednu inovaciju u klapsko pjevanje. Naime, pjesmu 'Dobar dan' pjevale su uz klavirsku pratnju, što se pokazalo dosta sumnjivom kombinacijom.
Zagrebačke klape Braciera i Dišpet udružile su glasove i odradile 'Šta će meni moja dica reć', a pjesmu su aranžmanski uspjeli posložiti podosta inovativno te je potencijalno dosadna numera uspješno 'spašena'. Čudan izbor i predvidljiva izvedba idu na račun klape Sv. Juraj HRM iz Splita koji su zapjevali navijačko-domoljubnu 'Mi smo prvaci', dok klapa Motovun nije zakazala na još jednom 'ziceru' - 'Lipa moja'.
Majstori pivači iz Motovuna su, međutim, pretjerano razvukli 'Oprosti', tako da je nakon njih klapa Luka zazvučala poprilično moćno u 'Tajnoj vještini', no i oni su podbacili u 'Ako me nosiš na duši', odradivši pomalo komičnu izvedbu. Tipično klapski, bez previše iznenađenja, zvuči i završna stvar albuma 'Dobro jutro tugo' u izvedbi starih Gibonnijevih kompanjona, klape Cambi.
Čekamo dan kada će neka klapa krenuti s obradama Gibonnijevog repertoara iz Osmog putnika. Bilo bi nadasve zanimljivo čuti kako bi zvučalo kada bi pet stamenih momaka na festivalu u Omišu višeglasno zapjevalo: 'Budi dobra ženit ću te, ne varaj me prebit ću te...'
Let 3 'Živa pička', Ocjena: 9/10
(Dallas Records, 2009.)
Dvostruki CD 'Živa pička' audio je pratnja nedavno objavljenom DVD-u sa snimkom koncerta iz propale riječke tvornice Hartera. Svatko tko je barem jednom bio na koncertu letovaca, zna što otprilike od ovog materijala može očekivati. No, ovaj je album dobrodošla prilika provjeriti koliko Let 3 mogu biti koncertno uzbudljivi kada je slušatelj lišen toliko bitnog vizualnog dijela.
Da odmah otklonimo sve sumnje - Let 3 se još uvijek itekako može 'samo' slušati! Oslobođeni od svih scenskih perfomansa, kričavih kostima i gigantskih falusa, osuđeni isključivo na zvučnike, svatko tko gaji imalo simpatije prema najpopularnijem riječkom bendu, uživat će preko dva sata u iznimno dobro posloženom repertoaru, izvanrednoj koncertnoj atmosferi i rock and rollu koji žestoko udara po ušima.
Let 3 je u jednom uspio - publika je prihvatila novi nadimak benda 'Riječke pičke', a s tim 'bezobraznim' hitom koncert u Harteri je i svečano otvoren. Bez puno kalkuliranja, letovci su u uvodu odradili i rane radove, furiozne 'Ne trebam te', 'El Desperado' i 'Fuck famiglia', a nastavilo se sa 'svršavanjem s katedrale' u '999' i traženjem 'Kontinentija'.
Kreativno ludilo u koje je grupe upala posljednjih godina najbolje se očituje u bizarnim rock hitovima 'Alam đazi', 'Mamne baneta', 'Mala soba' i ostalim adutima iz recentne diskografije benda.
Definitivno najbolje trenutke koncerta obilježile su izvedbe nadahnutih 'Ha ha ha', 'Nafte', 'Dijete u vremenu' i mahnite 'Droge', dok je, očekivano, općenarodni zanos nastao tijekom 'Vjernog psa' i 'Izgubljenih'. Let 3 su koncert sklepan od čak 31 pjesme psihodelično priveli kraju sviranjem legendarne 'Sam u vodi', koja se rastegla na meditativnih 14 minuta.
'Živa pička', što je sasvim logično ime za nastavak njihovog prvog live albuma 'Živi kurac', pokazala je da Let 3 nije uzalud više od 20 godina na sceni. Znalačko slaganje set-liste i ne dopuštanje da koncert zapadne u naporan performans, postavlja ih trenutačno na vrh domaće koncertne rock produkcije. Što dalje slijedi nije poznato, no znamo da nas pomračeni umovi Mrle, Prlje nikad neće ostaviti ravnodušnima.
Prijašnje recenzije: The Black Eyed Peas, Alesha Dixon, Ashley Tisdale i Doves