Drugi dan petog izdanja Vip Zagreb Jazz Festivala preselio se u dvoranu kina SC – isto mjesto gdje se prije tri godine održavao 2. JAZZG. Dvorana u kojoj je trijumfirao Wayne Shorter Quartet i to isti dan kad je u Zagrebu po posljednji put u životu nastupio James Brown. Mnogi ljubitelji glazbe (kao i potpisnik ovih redova) su tada proklinjali tu noć kada se trebalo odlučiti koji od ta dva legendarna koncerta propustiti.
Branford Marsalis Quartet je u stilsko glazbenom smislu apdejtana jazz energetska bomba. Četiri virtuoza dišu kao jedan, a glazba im je područje istraživanja i istovremeno igralište za pražnjenje. Uglavnom povijest se ponovila. Je su li u pitanju karmičke sila prostora, teško je govoriti, ali činjenice idu tome u prilog. Koncert Branford Marsalis Quarteta dogodio se istog dana kada i koncert Massive Attacka u rasprodanom Domu sportova. Zbog pojašnjenja stvari, kvatret Branforda Marsalisa je sastav koji posebno voli mlađa generacija poklonika jazza. Stoga se i ove godine s razlogom proklinjao 6. studeni, jer su se u jednoj od najdosadnijih europskih metropola u istoj večeri našla dva velika glazbena imena.
Branford Marsalis Quartet je u stilsko glazbenom smislu apdejtana jazz energetska bomba. Mladi sastav četvorice virtuoza (najmlađi od njih ima svega 18 godina!) koji dišu kao jedan, a glazba im je područje istraživanja i istovremeno igralište za pražnjenje, a o tome koliko se vole prepustiti moćnom osjećaju improvizacije mogao je svjedočiti svatko tko se sinoć odlučio doći u Kino SC, koje je bilo prepuno.
Paralela s Wayne Shorter Quartetom je nešto što se prirodno nameće, jer je taj kvartet mnogima ostavio ukočene vilice prije tri godine zbog grandioznog nastupa istovremeno glasnog i žestokog kao i ubitačno preciznog bubnjara Briana Bladea.
U Branford Marsalis Quartetu za bubnjevima sjedi vjerojatno jedan od najtalentiranijih mladih bubnjara današnjice. Justina Faulknera Brandon i ostali članovi benda od milja zovu 'kid', no na bini je on sve drugo osim dječaka.
>> Najveća živuća jazz legenda digla Lisinski na noge
Faulknerova žestina i fokusiranost, kao i rešetanje baterije je nešto na što se ne može ostati ravnodušnim. Savršenu ritam sekciju čini s basistom Ericom Revisom, koji je svojim dugačkom solo točkom na basu uveo ostatak benda na bis, na kraju koncerta. No ipak se (bar u slučaju zagrebačkog koncerta) osjetilo kako se mladi Justin u improvizacijskom odljepljivanju od melodije skladbi najbolje nadopunjuje s pijanistom Joeyem Calderozzom.
Branford je pak krovni element kvarteta. Energičan je i kao glazbenik i kao osoba, jer je doslovce bilo nemoguće da stoji na jednom mjestu kad svira. U nekim trenucima više je podsjećao na užurbanog poslovnog čovjeka koji koristi premalu pauzu za ručak kako bi fanatično solirao na saksofonu, a ne na jazz glazbenika. Calderozzo je u Zagrebu imao svojih pet minuta. Bio je izvrsno raspoložen, a veliki crni koncertni klavir je literarno rečeno ispuštao nevjerojatne zvukove pod njegovim prstima. Bilo bi blesavo reći da je oteo show glavnoj zvijezdi saksofonistu Branfordu Marsalisu, ali da je bio njegov i Justinov dan to je bilo očito.
Branford je pak krovni element kvarteta. Energičan je i kao glazbenik i kao osoba, jer je doslovce bilo nemoguće da stoji na jednom mjestu kad svira. U nekim trenucima više je podsjećao na užurbanog poslovnog čovjeka koji koristi premalu pauzu za ručak kako bi fanatično solirao na saksofonu, a ne na jazz glazbenika.
Komunikacija između članova benda i na bini, ali i iza nje je na zavidnom nivou. Glazbenici se zezaju, podbadaju, ali su u stanju nevjerojatnom brzinom se fokusirati svi u jedno točku i time oraspoložiti svakog istinskog ljubitelja glazbe. A da Branford Marsalis Quartet obožavaju i njihove kolege glazbenici, svjedočio je i dolazak članova Rollinsovog seksteta na koncert, odnosno bubnjara Kobieja Cranshawa i tromboniste Cliftona Andersona na koncert.
Svoju očaranost nastupom su iskazali i u backstageu gdje je nakon koncerta bila živa atmosfera druženja i fotografiranja s glazbenicima, što je isto i jedan od trade markova zagrebačkog jazz festivala. Zanimljivo je kako se Joey Calderozzo, iako je na bini dao sve od sebe, opuštao nakon nastupa uz klavir prebirući po tipkama u polukružnoj dvorani teatra ITD koja je za ovu priliku bila prenamijenjena u backstage.
Drugi dan Festivala će tako biti upamćen po genijalnom nastupu jednog od najboljih svjetskih jazz kvarteta. VIP JAZZG danas zatvara Terence Blanchard Quintet. Nekako se čini prekratko ove godine. Recesija? U svakom slučaju ne po pitanju kvalitete, koja je ovog puta glamurozna. Ostaje nam da organizatora Dražena Kokanovića držimo za riječ, pošto se već pohvalio kako će iduće godine sve trajati puno duže.