Na koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture 22. rujna, izvođačkom dvojcu Dedić - Paoli pridružit će Matija Dedić Trio i pijanist Branko Bulić te prateći sastav Gina Paolija, kojeg čine: Marco Caudai - bass, Carlo Fimini - gitara i Dario Picone - piano. U Arsenovu repertoaru već se odavno nalaze mnoge pjesme Gina Paolija, njegova istomišljenika i prijatelja s druge strane Jadrana, od kojih su najpoznatije 'Okus soli' i 'Sunčano lice'.
Jedan od najzanimljivijih glazbenih događaja u Zagrebu, koncert Gina Paolija u tandemu s Arsenom Dedićem, predstavit će njihove samostalne autorske uspjehe, ali i mnoge zajedničke izvedbe.
Večer Arsenovih pjesama i priča s Ginom Paolijem na istoj pozornici zamišljena je kao spoj nekoliko autorskih rukopisa. Nagovještaj tog jedinstvenog scenskog druženja u zagrebačkoj Tvornici kulture bio je koncert 'Trokut' održan 2005. godine, koji je potom objavljen i na DVD-u.
Kao ni tada, niti ovoga puta sve stranice autorsko-izvođačkog trokuta vjerojatno neće biti iste dulžine, prije svega zbog 'razbarušene' scenske naravi izvođača te spontane naravi dueta i terceta na pozornici. Glazbeni dio događaja bit će obogaćen i već tradicionalnim govornim dijelovima, kojima će glazbenici komunicirati s publikom. Dedić je odavno poznat kao majstor scenskih razgovora, a ni Ginu Paoliju materinji talijanski jezik neće biti prepreka u ostvarivanju kontakta s publikom, s obzirom na to da će pored sebe na pozornici imati barem jednog 'prevoditelja'.
Poput Arsena lani, Gino Paoli ove godine slavi dvostruki jubilej; 50 godina rada, ali i 75. rođendan koji će proslaviti dan nakon koncerta u Tvornici, 23. rujna. Rođen 1934. Jedan od najpoznatijih talijanskih kantautora rođen je 1934. u Monfalconeu, ali se vrlo rano se preselio u Genovu. Nakon nekoliko različitih poslova potpisao je ugovor za diskografsku kuću Ricordi, kamo je došao zajedno sa prijateljima Luigijem Tencom i Brunom Lauzijem.
Za njih snima svoj prvi uspješni single 'La gatta', a još jedna uspješna pjesma iz tog razdoblja bila mu je 'Il cielo in una stanza' iz 1959. Prema Paoliju, tekst pjesme smislio je ležeći na krevetu u javnoj kući; gledajući u ljubičasti strop pomislio je kako „ljubav može nastatai na bilo kojem mjestu'. Verzija Mine bila je najprodavaniji single u Italiji, a došla je i na američku ljestvicu Billboard Hot 100.
Izvedba pjesme uključena je u talijanske filmove 'Io bacio... tu baci' i 'Appuntamento a Ischia', a kasnije se pojavila i u filmu 'Najpoznatijih pjesama 'Sapore di sale' aranžirao je Ennio Morricone, a iste godine Paoli je pokušao samoubojstvo pucajući si u srce. Godine 1974. vratio se albumom 'I semafori rossi non sono Dio', koji nasljeđuje 'Il mio mestiere (1977). Oba su pokazala zrelijeg kantautora i inspiraciju različitu od ranijeg rada, te naznačila autorovo kretanje u budućnosti.
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Paoli je snimio niz uspješnih albuma, a 1985. odlazi na zajedničku turneju sa Ornellom Vanoni. Nakon petogodišnjeg bavljenja politikom – 1987. izabran je kao zastupnik talijanske komunističke partije – 1992. nastavlja se baviti isključivo glazbom. Paoli ima četvoro djece, bio je oženjen sa poznatom talijanskom glumicom Stefanijom Sandrelli, a imao je i dugu vezu sa Ornellom Vanoni.