Da se toga dana događa nešto veliko u Srbiji bilo je jasno već u podne na graničnom prijelazu između Hrvatske i Srbije Bajakovo, gdje se stvorila kolona od dvadesetak autobusa sa metalcima, rockerima, headbangersima iz cijele Hrvatske Slovenije i ostatka regije. Svima njima se isplatilo dva sata čekati na granici kako bi te večeri prisustvovali rock spektaklu o kojem nije dovoljno čitati nego se naprosto mora čuti i vidjeti uživo.
Na prilazima stadionu i na samom travnjaku su oko nas bili Bugari, Rumunji, Slovenci i Bosanci. A sva ta masa ljudi je postala jedno čim su se čuli prvi masni rifovi gitare Angusa Younga i prvi taktovi uvodne 'Rock'n' roll train' kada je stadion naprosto proključao. To je bila jedna od rijetkih stvari sa novog albuma Black Ice koji AC/DC promoviraju na ovoj stadionskoj turneji dok je ostalo bila šetnja uspješnicama karijere ovih velikana rocka. No, i te nove stvari su lijepo legle poput već spomenute uvodne stvari koja se i sama može već dodati uspješnicama ove australske skupine.
Tri stvari su sigurne u životu: da se mora plaćati porez, da ćemo umrijeti i da će Young na koncertu biti u školskoj uniformi. Većinu ljudi je tu večer na Stadion JNA na kojem igra nogometni klub Partizan dovela misao da je ovo možda posljednja šansa da se uživo čuju i vide ovi 'australski djedice' jer kako je jedan kolega rekao 'možda umru na ovoj turneji od starosti'. No, sudeći prema ovim izvedbama kojima smo prisustvovao u Beču i Beogradu nema mjesta strahu za vitalnost grupe AC/DC ma koliko god godina imali.
Brian Johnson još uvijek ima isti glas već godinama i nimalo nije nazadovao, a gitara Agnusa Younga stvarno zaslužuje poseban tekst. Autor ovog teksta mora napomenuti da se pribojavao da Agnus ne doživi infarkt koliko je skakao i divljao po pozornici. Od početnog rifa 'Rock'n'Roll train' pa do završne na kraju bisa izvedeno 'For Those About To Rock (We Salute You)' taj čovjek kao da je u transu. Kao što je jednom pisalo u beogradskom časopisu 'Ćao metal', tri stvari su sigurne u životu: da se mora plaćati porez, da ćemo umrijeti i da će Young na koncertu biti u školskoj uniformi.
>> Rokerska lokomotiva na dobrom putu za pakao
Osim što smo ga vidjeli u školskom odjelcu, vidjeli smo njegov pačji hod i sviranje gitare dok se baca na podu. Mlađi od dvojice braće Young se u počecima karijere slučajno spotaknuo o električni kabel na pozornici nekog australskog kluba te se počeo bacakati i glumiti epilepsiju kako bi odglumio da je namjerno pao na pod, što je od tada sastavni dio njihovih koncerata. Jedina razlika od Agnusa Younga nekad i danas je to što publika više ne vidi njegovu golu stražnjicu kada izvodi svoj standardni striptiz, nego sad ugleda bokserice s logom ove grupe. Vrhunac dvosatne svirke je solo točka Agnusa Younga kada se hidraulikom popne na sredini travnjaka i odvali svoju solažu.
Nakon dva sata svirke ovaj rock spektakl je završio bisom na kojem su izveli 'Highway to hell' i kao pozdravnu za kraj 'For those who rock (we salute you)' prilikom koje se puca iz topova a sve završi velikim vatrometom. Tako smo u dva sata vidjeli sve ono dobro što mogu priuštiti pravi stadionski rock spektakli a koji danas možda nisu in, ali tako prokleto dobro izgledaju kada ih priušte AC/DC - gitarske solaže, vatromet, riganje vatre i divovske sisate žene lutke.