Najnovije, 41. po redu filmsko ostvarenje dobrog starog Woodyja jednostavno nije toliko duhovito, šarmantno ni originalno, kao što smo očekivali, prosudila je Claudia Puig za USA Today.
Reizdanje dobro iznošenog Allenovog zapleta - bračno nezadovoljstvo i vanbračna požuda tanašno je i samo sporadično zabavno.
Radnja smještena u London, u dobro znanu Allenovo privilegirano umjetničko intelektualnu atmosferu, nije pomogla da sve ne izgleda istrošeno, te emocionalno bestrasno, iako kada se prepriča zvuči obećavajuće. Naime, Helena prošvika (glumi je Gemma Jones) budući da je Alfie (Anthony Hopkins), njen suprug s kojim je 40 godina bila u braku ostavlja radi ljubavi iz mladosti. Ona počinje posjećivati vidovnjakinju Cristal (Pauline Collins), koja joj govori ono što želi čuti.
Helena se zakači na proročanstva i pokušava nagovoriti kćer (Naomi Watts) i zeta (Josh Brolin) da prihvate vjeru u nadnaravno. Jonesino sjajno glumačko ostvarenje ne može spasiti film od sladunjavosti, dočim je uloga koju tumači Naomi ocijenjena kao previše plošna. Za promjenu je zabavno gledati jednog laganog Hopkinsa, ali njegova priča, kao i priča čitavog ansambla naprasno završava tek što postane zanimljivom. Woodyju se najviše zamjera što je koncept mlak, a zaplet predvidiv.
Čudnovato zvuči, s obzirom na Woodyjev talent i reputaciju, to što mu kritika zamjera hiperproduktivnost, te mu spočitava što više vremena ne provodi baveći se individualnim pričama, već snima film ili dva na godinu.