Kino: WOLFMAN - Ocjena: 4/10
(Wolfman) Režija: Joe Johnston, Uloge: Benicio Del Toro, Anthony Hopkins, Emily Blunt, Hugo Weaving, Art Malik
'Wolfman' je jedan od onih filmova za koje se čovjek opravdano pita zašto su uopće snimljeni. Producentska je logika valjda bila slijedeća – trenutno su vampiri vrlo, vrlo popularni, pa će mo mi lupiti kontru s vukodlacima. I sve bi to bilo sasvim u redu i logično da 'Wolfman' nije potpuno beskrvan film, horor koji uopće nije strašan.
'Wolfman' se temelji na klasiku 'Vukodlak' iz 1941. godine. U središtu priče je britanski plemić Lawrence Talbot (Benicio Del Toro) koji se nakon dugo vraća vraća na obiteljsko imanje u Engleskoj. Povod povratka je nasilna smrt njegovog brata koju želi istražiti. Susret s otuđenim ocem (Anthony Hopkins) i bratovom zaručnicom, probudit će davno prokletstvo i Lawrence će se suočiti sa istinom o krvoločnoj zvjeri – vukodlakom.
Najveće kvalitete akcijskog horora u režiji Joea Johnsona ('Jurski park III') su efektna scenografija i kostimografija koje vrlo vjerno dočaravaju viktorijansku Englesku krajem 19-og stoljeća. S druge strane, specijalni efekti koji se u najvećoj mjeri odnose na transformaciju čovjeka u vukodlaka, djeluju prilično zastarjelo i neatraktivno.
Jedna od svakako najvećih mana filma je nedostatak bilo kakve napetosti. Naime, već nakon uvodnih 20-ak minuta filma potpuno je bjelodano kako će 'Wolfman' završiti. Ono što u konačnici najviše boli jest činjenica da u ovom mlakom i dosadnjikavom filmu glumi odlična glumačka ekipa - Benicio Del Toro, Anthony Hopkins, Emily Blunt, Hugo Weaving. No prema svemu viđenom, bjelodano je da se Benicio Del Toro i Anthony Hopkins nisu previše trudili oko svojih nastupa, te su ih odradili prilično bezvoljno.
Sve u svemu riječ je o hororu koji nije ni strašan, niti napet, a ruku na srce ima i boljih filmova u kojima je sugestivnije dočaran duh viktorijanske Engleske. 'Wolfman' je film koji se vrlo brzo zaboravlja.
DVD: JULIE I JULIA – Ocjena: 8/10
(Julie and Julia) Režija: Nora Ephron, Uloge: Meryl Streep, Amy Adams, Stenley Tucci, Chris Mesina, Linda Emond, Jane Lynch
Za ulogu američke kulinarske legende koja je sredinom prošlog stoljeća učila Amerikance kako da savladaju sve posebnosti i složenosti francuske kuhinje, Meryl Streep se smiješi treći po redu Oscar. Zanimljivo je da je Meryl ovo već 16. nominacija za Oscara, i to 13. za najbolju glavnu ulogu. Nastup Meryl Streep u filmu 'Julie i Julia' u najmanju je ruku fascinantan. Riječ je o iznimno jakom i sugestivnom nastupu koji čitavom filmu daje fantastično pozitivnu atmosferu, unatoč prisutnom depresivnom ozračju.
U filmu pratimo dvije paralelne radnje. Prva se odvija tijekom 50-ih godina kada Julia Child počinje učiti tajne francuske kuhinje, pa do vrhunca njezine karijere kada joj je objavljena legendarna kuharica na 700 stranica. To je ujedno i razdoblje strahovlade zloglasnog McCarteya koja dosta pogađa Juliju i njezinog muža američkog ambasadora (vrlo dobar nastup Stanleyja Tuccija).
Druga se radnja odvija 2002. godine, a zavijena je u depresiju koja je zhvatila Ameriku nakon tragedije 11. rujna. Ta druga radnja prati život Julie Powel (Amy Adams), mlade spisateljice koja se odluči uhvatiti u koštac s golemom kuharicom legendarne Julie Child. Ona po principu 365 dana i 524 recepta kuha i o tome svakodnevom izvještava preko svog bloga.
Ono što najviše fascinira jest svakako nastup Meryl Streep. Njezina bi se uloga kulinarske legende u nekim scena mogla učiniti prilično karikirana. Međutim, do završetka filma sve to počinje imati smisla jer Streep svojom glumačkom genijalnošću savršeno portretira sretnu i zadovoljnu osobu koja je upravo takava zato jer radio no što voli. Činjenica je da se priprema vrhunske hrane može okarakterizirati kao magija, a s druge strane i medij filma je svojevrsna magija. Ovako vješto spojene dvije magije rezultiraju nesvakidašnjim filmskim iskustvom koje se dugo pamti.
Prijašnje recenzije: Briljantni filmovi 'Ni na nebu ni na zemlji' i 'Mjesec'