Predstava u brodvejskom kazalištu Broadhurst premijerno je odigrana prije nekoliko dana, kritičarima su ruke pune posla, a tekstovi još uvijek pristižu na redakcijske adrese.
Režiju Lawovog Hamleta potpisuje Michael Grandage koji je Hamleta prethodno postavio na daske londonskog Donmar Warehousea. Osim Judea u predstavi glume Geraldine James kao kraljica Danske i Hamletova majka Gertruda, Kevin R. McNally kao kralj danske Klaudije, Ron Cook kao dvorski komornik Polonije, Peter Eyre kao Duh, Gwilym Lee kao Polonijev sin Laert i Gugu Mbatha-Raw kao Polonijeva kći Ofelija.
'Kiša mlakih kritika pljuštila je po Lawu i produkciji u cjelosti'
Londonska predstava nagrađena je povoljnim recenzijama i kritikama koje se uglavnom fokusiraju na interpretaciju izuzetno teških i jakih stihova kojima je Law uvjerio englesku publiku. Međutim, američka produkcija je mnoge kritičare razočarala. 'Kiša mlakih kritika pljuštila je po Lawu i produkciji u cjelosti', pišu američki mediji.
Ben Brantley, New York Times: 'Njegov pretjerano fizički nastup mogao bih usporediti sa sportašem koji se priprema za Olimpijadu. Ljudi koji su u potrazi za introspektivom u čovjeku koji je sinonim za tu aktivnost mogu samo ostati zbunjeni, jer ovaj Hamlet nikada nije pogledao u sebe, što znači da nikada nije odrastao kao lik'.
David Rooney, Variety: 'Lawov nastup je kao vreća prepuna raznolikih plodova - na neki način impresivna, a na drugi 'odmaknuta'. Većina njegovih riječi ispljunuta je strastvenom gorčinom, ljutnjom i gađenjem te Law takav intenzitet drži do samog kraja što postaje zamorno. Produkcija je probavljiva, ali izuzetno rijetko uzbudljiva i dovoljno pokretna'.
Lawova plitka interpretacija
Peter Marks, Washington Post: 'Ako stih aludira na nebo, možete se kladiti da će Law pogledati u nebo. Za svaku akciju koju neki glumac učini, Law ih učini najmanje četiri. Nikada ne prestaje gestikulirati. Misli li Lawov Hamlet da je cijeli svijet sveučilišna pozornica?'
Charles McNulty, Los Angeles Times: 'Jude Law možda nema dovoljno emotivan nastup ili ne izražava dovoljno 'dubokog' Hamleta, ali je uspio održati kakav takav balans u najzahtjevnijoj Shakespeareovoj ulozi, mada je njegova interpretacija i više nego plitka. No, uspio je uhvatiti ono što je kritičar William Hazlitt jednom prilikom opisao kao ključ osobnosti glavnog protagonista ove tragedije - entuzijazam i jaka emocija''.
Jedan od najpoznatijih kritičara na svijetu, John Simon Bloomberg, napisao je: 'Kada bismo ovog Hamleta zamislili kao automobil, onda bismo za taj automobil rekli da je defektan. Ova je predstava nalik na film B produkcije, međutim, Jude Law daje dobar doprinos svoj toj gluposti, dok su njegov entuzijazam i kinetičko čitanje monologa s vremena na vrijeme dobrodošli'.