Kino: 'SLAGALICA STRAVE 5' - Ocjena: 2/10
(Saw 5) Redatelj: David Hackel, Uloge: Tobin Bell, Costas Mandylor, Scott Patterson
Jedan, dva, tri, četiri, pet! Pet komada u pet godina. To je štanceraj bez premca čak i za iznimno revnu američku filmsku produkciju. Možda bi serijal 'Slagalica strave' čak mogao konkurirati za neko važno mjesto u Guinnesseovoj knjizi rekorda. Možda u nekom poglavlju koje bi se zvalo 'Najbrže snimljeni filmski horor serijal čija je kvaliteta svakim novim nastavkom proporcionalno padala'.
Tome u prilog ide recepcija publike na stranici Internet Movie Date Base. Prvi film snimljen 2004. godine dobio je vrlo solidnih 7.7 od 10 dok je recentna 'Slagalica strave 5' iz tekuće godine dobila mizernih, no još uvijek previsokih 5,9.
Nekako mi se čini da je 'Slagalica strave' nadišla klasične recepte žanra horora. Publiku više nije strah strašnih i krvavih ubojstava u filmu. Sada svi već umiru od straha jer znaju da novi užas od filma, šesti nastavak, najvjerojatnije stiže za nepunih godinu dana.
Na serijalu se izmjenjala poveća grupa redatelja, scenarista i glumaca. Jedina kakva-takva konstanta je glumac Tobin Bell koji glumi našeg manijaka sa nevjerovatno bolesnim fetišem na strojobravarstvo i rebuse iz enigmatskih časopisa. Kakav spoj! Kakva ideja! U prvom filmu dobronamjerni bi se gledatelj i prestrašio, ali čak i oni najnaivniji u petom nastvaku umiru od smijeha.
Ako me sjećanje ne vara, a da budem iskren nisam se baš ni trudio pamtiti, naš simpatični manijak i serijski ubojica je na kraju trećeg filma umro od nekakvog tumora na mozgu. Bez obzira što je dvije godine (24 mjeseca) pod zemljom on i dalje ubija sve u šesnaest. Ma nemam ja nikakvih problema sa 'sitnim' rupama i nelogičnostima u scenarijima za horore, to je u neku ruku zanimljivo i svojevrsni zaštitni znak žanra. Ali bataljun scenarista koji je radio na serijalu ozbiljno podcjenjuje publiku.
Primjer scenarističke sheme karakteristične za čitav serijal je: nešto se dogodilo i čitav film se vrti oko tog događaja, a potom slijedi rasplet koji uopće ne odgovara prvotnim postavkama. Ha, potom kažu scenaristi, rasplet je takav zato jer se prvi događaj uopće nije dogodio, ili se dogodio na neki drugačiji način koji su znali samo oni, a mi koji sjedimo u kino smo ionako glupi, jer plaćamo za gledanje filmova ni o čemu.
Slična se stvar dogodila u 'Slagalici strave 5'. Vidim prvu scenu i mislim si, stvarno im ponestaje ideja. Napravica za ubijenje je potpuna kopija stroja koji je izmislio Edgar Alan Poe u pripovjedci 'Jama i njihalo', a riječ je o njihalu strave koje je u filmu ovjekovječio legendarni Vincent Price.
A ha, kažu scenaristi na kraju filma, mi smo i htjeli da ljudi pomisle da je to plagijat zato jer to ubojstvo nije počinio naš slavni, već dvije godine mrtvi manijak, nego jedan obični nemušti plagijator.
Dragi moji konzumenti filmskih recenzija 'Slagalica strave 5' je grozan film i nije pametno da svoje dragocjeno vrijeme trošite na to smeće. Vjerujte mi.
'ZRCALA' - Ocjena: 6/10
(Mirrors) Režija: Alexandre Aja, Uloge: Kiefer Sutherland, Paula Patton, Cameron Boyce, Erica Gluck
Alexandre Aja je mladi francuski redatelj koji je kako se čini karijeru odlučio posvetiti žanru horora. Javnosti je postao poznat prije dvije godine kada je snimio vrlo dobar remake filma 'Brda imaju oči'. Riječ je o filmu s početka karijere legendarnog Wesa Cravena. Kada je Craven snimio 'Brda imaju oči“'1977. godine, Aja se još nije niti rodio, no mladac je obavio iznimno dobar posao.
Tome u prilog ide da se većina konzumenta horora slaže kako je remake znatno bolji od originala. To je vrlo rijetka pojava i na najbolji način predstavlja Aju koji bi kako sada stvari stoje mogao vrlo brzo postati jedan od vodeći majstora horor žanra.
'Zrcala' su za nijansu slabija od 'Brda imaju oči', ali ipak spadaju u vrh recentne ponude horora. Nije riječ o nekom brutalnom izdanku žanra u kojem su glavni elementi strave potoci krvi i desetci mrtvih u svakom kadru. U 'Zrcalima' u prvi plan dolazi trilerska napetost, a pozicioniranje predmeta zrcala, odnosno ogledala kao potencijalne prijetnje je dosta zanimljivo.
Ponavljam, nije riječ o odličnom filmu koji ćemo dugo pamtiti, ali nakon što ga pogledate puno ćete ga se puta sjetiti i to kada se najmanje nadate. Zašto? Ja ga se uvijek sjetim dok perem zube ili se brijem (zbog ogledala u kupaoni) ili dok se vozim autom (retrovizori). Dakle, Aja je uspio stvoriti magiju kojom vas film prati dosta dugo nakon što ste ga pogledali, a to je svakao odlika dobrog redatelja i dobrog filma.
U glavnoj ulozi, propalog poliocajca, je Kiefer Sutherland kojeg u posljednje vrijeme baš ne gledamo često na velikom ekranu. Glumac je vrlo dobro doradio postao, tako da mi je prilično teško zamisliti bilo koga drugog na mjestu njega u 'Zrcalima'.
Kao i u većini horora gledatelj se može zabaviti traženjem malih nelogičnosti. Primjerice u jednoj sceni na početku filma eksplicitno se kaže da u robnoj kući izgorjeloj u požaru više ne funkcioniraju električne instalacije. Sutherland koji se tamo zaposli kao noći čuvar, vrlo brzo upali svjetla u podrumu. Istina je da nema logike, ali koga briga za logiku kada je film jako lijepo snimljen i kada su napetost i strava fino razvučeni do samog kraja kada slijedi... Ma, ipak neću reći.
Uglavnom slijedi nešto što film čini još malo boljim.
Pročitajte prijašnje filmske recenzije: Neočekivano dobra 'Smrtonosna utrka' i blijedi 'Hancock'