Marija Škaričić:

'Ne uspoređujem se s drugim glumcima, to donosi frustraciju'

Slika nije dostupna
Intervju s Marijom Škaričić, našom najperspektivnijom filmskom glumicom.

Nakon što su se Mariji Škaričić slegli dojmovi po primitku nagrade Shooting Stars u Berlinu, porazgovarali smo s najperspektivnijom hrvatskom glumicom o važnosti te nagrade, te njenim planovima za budućnost.

Što za vas znači međunarodno priznanje Shooting Stars koje vam je dodijeljeno u Berlinu?

Marija Škaričić: Moram reći da sam provela uistinu super zanimljivih par dana, vrlo intenzivnih, nabijenog rasporeda i u raznim situacijama koje su mi pomogle da bolje vidim kako stvari vani funkcioniraju i kako se ja u njima snalazim, te omogućili da upoznam sjajne ljude s naglaskom na moje kolege koji su zajedno sa mnom nagrađeni. Sama dodjela bila je ugodan završetak jednog pravog malog putovanja.

Smatrate li da će vam primitkom nagrade biti promijenjen status u Hrvatskoj ili inozemstvu?

Marija Škaričić: Ne mislim da će se kod nas nešto drastično dogoditi, niti to očekujem. Što se inozemstva tiče, ova nagrada na neki način može otvoriti put prema inozemnim produkcijama, ali i ne mora, još nije vrijeme da išta naročito predviđam. Upoznala sam neke ljude iz svijeta castinga kojima se jako svidjelo što radim, ali da bi se nešto konkretno dogodilo puno se stvari mora poklopiti. Vidjet ćemo.

Za ulogu Mare u filmu Dalibora Matanića 'Majka Asfalta', koja vam je priskrbila Shooting stars primili ste i nagradu Zlatna Arena za najbolju glavnu žensku ulogu na 57. festivalu igranog filma u Puli. Dakle, i inozemna i domaća struka je priznala vaš izniman talent. No jeste li vi intimno zadovoljni ulogom? Biste li je da imate priliku izmijenili? I na koji način?

Marija Škaričić: Svakako bih je izmijenila, kao što bih danas sve što sam napravila drukčije izvela, ne zato što sam nezadovoljna već zato što se stvari kod mene stalno mijenjaju i danas vidim neke detalje koje onda nisam vidjela, a onda sam napravila neke druge koji mi danas ne bi pali napamet. Gotovo da nema uloge zbog koje se grizem i zbog koje sam nezadovoljna zato što radim ovaj posao tako da dajem od sebe sve što znam i mogu u tom trenutku. Kad tako radim, nemam se zbog čega gristi. Barem ne prejako.

Obzirom da ste  filmska glumica (privilegija koju si u Hrvatskoj rijetko tko može priuštiti), te se bez vas domaći film gotovo ne može zamisliti, kanite li proboj na kazališne daske? Što trenutno radite?

Marija Škaričić: Trenutno imam probe u kazalištu ITD, radimo Euripidovu 'Medeju' u režiji Marine Petković, tako da nije baš da sam isključivo filmska glumica, cijelo vrijeme radim i u kazalištu, ali rijetko, to je istina. To se nekako spontano dogodilo, dosta sam snimala i naprosto više otišla u tom smjeru, više sam na filmu napravila. Imala sam i tu rijetku sreću da sam snimila lijepi broj uspješnih i kvalitetnih filmova koji su time dobili, a i ja skupa s njima veću medijsku pažnju. Tako da me ljudi uglavnom vide isključivo kao filmsko lice. Moram reći da mi je ovo što sada radim u teatru veliki gušt i da mi puno pomaže u novim otkrićima.

S kim biste najviše voljeli surađivati na filmu?

Marija Škaričić: Teško pitanje. S većinom redatelja s kojima sam već radila, rado bih nastavila. S nekima više ni u ludilu, ali ti su rijetki. Onda ima međunarodnih imena o kojima vjerojatno mogu samo sanjati, poput Mikea Leigha, braće Coen, Cristiana Mungiua, Jima Jarmuscha, i još puno drugih. Nadalje, ima onih koje uopće ne poznajem, ali negdje tamo rade sjajne stvari i tek ćemo za njih ćuti.

Zanimljivo je da se redatelj 'Majke asfalta' Dalibor Matanić u jeku uspješne filmske karijere okreće kazalištu. Hoćemo li vidjeti i vas u njegovoj režiji j predstavi prema romanu ‘Sjajno mjesto za nesreću' Damira Karakaša, u Riječkom HNK-u?

Nećete. Mislim da Dado sad već im u planu podjelu, ali da ja nisam u njoj.

Vidite li na domaćoj sceni neko glumačko ime koje smatrate opasnom konkurencijom?

Marija Škaričić: Ne, zapravo sve manje razmišljam na taj način. U posljednje mi se vrijeme događa nešto vrlo lijepo, a to je da sam sve sposobnija vidjeti kako je svaki glumac jedinstven, uključujući i mene, dok usporedbe i mjerkanja donose samo frustraciju. Radi se samo o tome da nastojimo otkrivati što sve možemo, koji su naši potencijali i kako ih možemo razvijati. Kad na taj način radim, uživam i gluma također postaje užitak.

>> 'Dalibor Matanić ima u sebi jednog zaigranog dječaka!'

>> Marija Škaričić na Berlinskom festivalu osvojila Shooting Star nagradu