Na plaži Zrće sam se posljednji put kupala 1996. godine, kada sam zajedno s roditeljima ljetovala u novaljskom kampu Straško. Tada je to bila obiteljska plaža puna suncobrana i mobilnih hladnjaka, dječje dernjave i mirisa krema sa zaštitnim faktorom. Postojao je samo jedan klub, Kalypso, u kojem je svakodnevno uživalo nekoliko desetaka mladih ljudi koji bi se tamo otisnuli kako bi pobjegli od Novaljske vreve.
Iako me nikada takva vrsta zabave nije privlačila, nakon koncerta Chemical Brothersa odlučila sam posjetiti Zrće i afterpartije kako bi se uvjerila u svoje pretpostavke da se tamo nalazi Sodoma i Gomora otoka Paga, kako bi vjerodostojno mogla i dalje tvrditi da je to sve samo loš crno-bijeli film.
O Zrću se tijekom ljeta u medijima može čitati kako je to najbolja zabava na Jadranu, gdje su svi 'ludi i opaljeni', tulumare po cijele dane, sve je šareno, djevojke su uvijek sjajno raspoložene, muškarci preplanuli i rasplesani. Pa malo neka fotografija drpanja u kutu kluba, pa pjena parti kada se svi valjaju po podu, pa šareni kokteli koje si turisti doslovce zalijepe za dlanove, pa kondomi koji plivaju u plićaku.
Prilikom dolaska treba uzeti parkirnu karticu i za jedan sat platiti pet kuna. Pored toga što malo pivo stoji 20 kuna, a koktel u razmaku od 50 do 150 kuna, još se naplaćuje i parking. Ulaz u Aquariusu već nije obećavao – pijani momak sklupčao se na ulazu u klub i tamo me u istom položaju dočekao kada sam sat vremena poslije odlazila. Već 15-tak metara od kluba počelo je zaudarati na kanalizaciju, znoj i prašinu. Neki mladić je teturao oko ulaza, zabio se u mene i jedva primijetio da se nešto dogodilo. Dobro jutro, dobrodošla, pomislih.
Žena u zelenoj haljini i muiškarac u tanga gaćama
U klubu, pak, crni ljepljivi pod, zgažene kutije cigareta, lokve vode pomiješane s prljavštinom, a stotinjak ljudi 'bauljalo' je toliko pijano i nadrogirano da je sve djelovalo poput 'zombielanda'. Sivi i znojni u licu obasjani prvim jutarnjim suncem djelovali su kao da im je potrebna neka hitna intervencija. Preokrenutih očiju nemoćno su žvakali šarene slamke iz velikih čaša punih alkoholom kojega su s vremenom prolijevali po sebi, ali ne namjerno, već skroz nesvjesno.
'Nema veze, malo pobrišeš rukom i okej'. Budući da su Zrće i njegovi klubovi u očajnom deficitu sa djevojkama i ženama, svaka je potencijalna 'one night stand', pogotovo one najpijanije s najvećim dekolteom. Muškarci im se vješaju oko vrata, mole za zajedničku fotografiju, nude piće i to sve u nadi da će pristati na seks u bazenu kluba. Inače, navodno je u tim bazenima pronađeno 17 spolnih bolesti, priča prijatelj iz Paga, pa se vi tamo kupajte i seksajte i dalje, draga djeco.
Zvijezdom večeri proglašavam ženu u zelenoj haljini sa žarko ružičastim ružem i istim takvim noktima. Cijelo jutro iz ruku nije ispuštala alkoholno piće, koje je tu i tamo prolila po sebi, malo se obrisala i krenula se dalje drpati sa svima na koje je naišla. U jednom trenutku je počela padati nasred podija, ali ju je neki dečko primio i podignuo.
Nastavila je trčati u krug i raditi grimase. Nedaleko nje na uzvišenom dijelu podija plesao je muškarac srednjih godina. Pola vremena provodio je promatrajući svoj odraz u staklu i nervozno navlačeći muške tanga gaće sve do struka, razočaran što njima odmah nije privukao žene (ili muškarce, na Zrću sve prolazi). Nakon pola sata on i žena u zelenoj haljini grleći se gutaju alkohol na šanku. Kao da su sudionici znanstvenog istraživanja, u kojem se dokazuje da pijani muškarci zaista 'padaju' na neprivlačne žene.
>Natjecanje u nespavanju
U jednom drugom klubu, malo dalje od Aquariusa, smrdjelo je po mokraći. Tko god bi prošao ostavio je i trag znoja u zraku, a majice i hlače su im, kao da je po zadnjoj modi, bile uprljane do crnila. No, nisu prestajali pratiti ritam hard techna. Ponašali su se kao da su tek došli, puni energije i elana za ples i traženje potencijalnih partnerica. Kao da se natječu u neispavanosti i trofejima u obliku djevojaka s kojima su imali spolne odnose.
Vratila sam se u Aquarius vidjeti je li žena u zelenoj haljini 'živa' ili već puže po podu. Nije je bilo, a niti momka s nabijenim torzom i tanga gaćama. Inače, nisam upoznala nikoga iz Hrvatske, sve mahom Talijani, Rusi, Francuzi. Doznala sam da je momak u tanga gaćama Irac iznerviran činjenicom da svi misle da je Talijan. Kada sam ga išla fotografirati prvo je morao otkopčati košulju i onda spremno pozirao.
Po izlasku iz kluba primijetila sam da se pijani jadničak u ljubičastoj košulji i dalje grči na ulazu u klub. Zaštitaru na ulazu sam rekla da mu nekoga pozove, taxi ili hitnu pomoć, jer izgleda kao da mu stvarno nije dobro. Zaštitar me ismijao, mahnuo rukom i rekao: 'Ma dobro je njemu, daj, svi su takvi'.
Od smrada kanalizacije, mokraće, znoja, alkohola, ljepljivog poda i spolnih bolesti sam pobjegla glavom bez obzira. Što dalje to bolje. Teška srca platila parking pet kuna kao da košta 500 kuna i bez osvrtanja pobjegla s 'hrvatske Ibize' u koju se nikada, ali nikada u životu više ne vraćam.