Te su informacije potvrđene arheološkim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima, izvijestili su znanstvenici s Američke akademije znanosti u najnovijem broju časopisa "Proceedings".
Time se pobijaju ranije tvrdnje da suncokret potječe iz područja današnjih Sjedinjenih Država i da su ga u 16. stoljeću Španjolci donijeli u Meksiko.
David Lentz i njegove kolege sa sveučilišta Cincinatti istraživali su sjemenke suncokreta što su pronađene u špilji Del Gallo u meksičkom Morelosu. Pretpostavlja se da je špilja korištena za različite obrede, između ostaloga i za pogrebe.
Pozornost znanstvenika izazvala je veličina sjemenki, koje su za trećinu duže i šire od primjeraka iz Sjeverne Amerike unatoč tome što su uvjeti rasta u Sjevernoj Americi optimalni.
To ih je navelo na sumnju da suncokret u Meksiku potječe od sjevernoameričkog. Veća je vjerojatnost da je riječ o dvjema različitim linijama podrijetla, tvrde znanstvenici.
Oni su tijekom drugog istraživanja ispitivali meksičke Indijance o tradicionalnim nazivima biljke, pri čemu ni u jednom slučaju nisu dobili naziv koji bi nalikovao španjolskom ili sjevernoameričkim nazivima za suncokret.
Primjerice, pripadnici plemena Nahua, nasljednici Azteka, biljku zovu između ostaloga Chimalacatl. Jedan dio te riječi znači štit, što je stručnjacima bilo zanimljivo zbog otkrića da su aztečki vlastodršci nosili štitove u obliku sjemenki suncokreta.
Kasnije su španjolski osvajači vjerojatno odbijali ili čak sprečavali korištenja suncokreta zbog njihova političkog i obrednog značenja, smatraju znanstvenici.