'Freegani' su odlučili reducirati svoje troškove i srezati potrošačke navike. Mnogi 'freegani' su i vegani, odnosno ljudi koji ne jedu meso ni namirnice životinjskog podrijetlo. Ne koriste ni kozmetičke proizvode koji se testiraju na životinjama.
No, Nelson ipak jede meso, ali ne želi ovisiti o poslu za koji vjeruje da je iscrpljuje i u neskladu je s prirodom.
'Radimo nešto što je socijalno nepoželjno. Ne žele svi kopati po smetlištima i živjeti kao mi, ali se nadamo da ćemo potaknuti ljude da promisle i prestanu svakodnevno gurati vlastite granice i povećavati potrošnju', kaže Nelson.
Nelson je na godinu trošila više od 100 tisuća dolara na hranu, odjeću, knjige, prijevoz, hipoteku i vikendicu. Sada se okrenula štednji, volontiranjem je zamijenila bivši posao, a na smetlištima pronalazi hranu.
Nelson sada salatu ukrašava aromatičnim biljem ubranim iz susjednog dvorišta, a juhu pronađenu na smetlištu zaleđuje kako bi što dulje trajala. Prodala je vikendicu i kupila jednosobni stan u Brooklynu koji je od Manhattana udaljen sat vremena vožnje biciklom. Njezini na godinu troškovi sad iznose 25 tisuća dolara.
'Imala sam 40 majica', govori Nelson ispijajući čaj ubran u zajedničkom vrtu. 'Čak 40 majica samo za posao', drži se za glavu i čudi sama sebi.
'Freeganizam' je rođen 1980. godine, kao odgovor globalizmu i uništavanju okoliša. Koncept je inspiriran grupama kao što su 'Food Not Bombs', a bave se internacionalnom organizacijom prehranjivanja beskućnika hranom koju doniraju razni biznismeni.
'Freegani' su većinom fakultetski obrazovani ljudi iz visokog srednjeg sloja. Oni uzimaju što ljude odbace, bilo da je riječ o odjeći ili starom namještaju. Zatim preuzete stvari popravljaju i iz njih izvlače maksimum. Mnogi žive u skvotiranim kućama, malenim apartmanima na rubnim dijelovima grada ili s obitelji i prijateljima.