'Bila sam uspješna stručnjakinja za vino, a onda sam postala alkoholičarka'

Slika nije dostupna
Alice King je bila uspješna stručnjakinja za vino, autorica i kolumnistica. Imala je prekrasan dom na selu i tri sina. Činilo se kako toj 46-godišnjoj majci baš sve ide od ruke. No tada je postalo jasno kako ima problem s pićem, koji je otišao toliko daleko da ni sama nije mogla zamisliti takav scenarij.

Nakon dugotrajnog i mukotrpnog odvikavanja objavila je knjigu 'High Sobriety' u kojoj otvoreno progovara o svom padu prouzrokovanom alkoholom.

'Prvi put sam probala šampanjac na svom krštenju, pružila mi ga je majka na svom malom prstu. Zapravo otkada znam za sebe, volim šampanjac', piše Alice u svojoj ispovijesti.

Iako je Alicein otac prevozio vino, obitelj koja je imala devetero djece, nije uvijek imala šampanjca. No to se pjenušavo vino na njihovom stolu našlo barem svakog Božića.

'Bila sam fascinirana poslom svog oca. I dok su moji prijatelji imali kućne ljubimce, ja sam ih podučavala razlikama između Bordeauxa i Burgundyja', stoji u jednom od odlomaka knjige.

Kako je rasla, Alice je postupno razvijala talent za kušanje vina.

Završila je novinarski tečaj i zaposlila se u magazinu o vinima 'Decanter'. Brzo je napredovala i u 22. godini postala zamjenica urednika.

Imala je priliku i mogućnosti isprobati sva vina koja je ikada poželjela.

Imala je samo 21 godinu kada je otišla na intervju s Niallom, vlasnikom vinarije koja je imala niz kvalitetnih vina skupljanih u 27 godina.

Zaljubila se, šest mjeseci poslije počeli su zajedno živjeti, a nakon još šest mjeseci su se vjenčali.

Šampanjac je bio sastavni dio njihova medenog mjeseca.

Za Alice je postalo potpuno normalno razgovarati, pisati i i isprobavati vina po cijele dane na poslu i kod kuće.

'Jednog dana, tijekom ranojutarnjeg leta, nakon vinske ture po Bordeauxu, primijetila sam da mi se lijeva ruka trese. To me saznanje šokiralo', piše dalje Alice u svojoj ispovijesti.

Alice je prvu knjigu objavila s 26 godina i postala je veoma popularna. 

No iza te vanjske fasade, Alice je vodila jedan sasvim drugačiji život. Pijanke, buđenja u krevetima nepoznatih ljudi, svađe sa suprugom i mamurlukom ispunjena jutra.


Tijekom trudnoća prestala je piti i činilo se kako su stvari krenule nabolje, ali bilo je to kratkog daha.

Kako je rasla njezina tolerancija na alkohol, tako je padala ona prema suprugu, čiji je posao zapao u poteškoće.

Brak joj se raspao, a nekoliko godina poslije bila je prisiljena prodati i kuću. Propadao je i posao nakon što se nekoliko puta pijana osramotila na poslovnoj večeri. 

Tada se jednog jutra 2004. godine probudila u policijskoj stanici. Privedena je zbog vožnje u pijanom stanju.

Zaradila je jednogodišnju zabranu vožnje, koja joj je trebala biti umanjena za tri mjeseca ako krene na tečaj odvikavanja od alkohola.

Tada je shvatila kako je njezina ovisnost izvan kontrole. 

'Nisam imala novca, posla ni samopoštovanja. Nisam to više mogla skrivati niotkog', piše Alice.

Odlučila je kako mora prestati piti i krenula na sastanke anonimnih alkoholičara. 

Prošlo je tri godine otkako je posljednji put nešto popila.