VRAG NOSI PRADU – KINO
The Devil Wears Prada, Režija: David Frankel, Uloge: Meryl Streep, Anne Hatheway, Stanley Tucci Film
«Vrag nosi Pradu» nastao je prema istoimenom bestselleru Lauren Weisberge – čistokrvnom izdanku žanra chic litt. Radi se o djevojci Andy koja nakon fakulteta dobiva posao asistentice zloglasne urednice fiktivnog modnog časopisa Runaway.
Jadnu djevojku koja će morati za svoju šeficu između ostaloga nabaviti još neobjavljenog Harryja Pottera glumi Anne Hathaway. Vraga, pardon, urednicu glumi Meryl Streep.
Zanimljivo je da se u filmu spominje sva sila modnih marki, ali Prada iz naslova baš niti jednom. Koliko je reklama u naslovu potakla prodaju marke Prada teško ćemo doznati, međutim, jasno je da su definitivno profitirali.
Kad podvučemo crtu pod film «Vrag nosi pradu», gledatelju nekako ostaje gorak okus u ustima. Nije to zbog loše režije Davida Frankela, nije ni zbog slabe glume Anne Hathaway. Ima tu nečega dubljeg i groznijeg – nečeg potpuno nehumanog i sadističkog.
Naša protagonistica nakon kratkog početnog gnušanja bude uvučena u žrvanj nemilosrdne šefice i okrutnog kapitalističkog poslovanja, te se, na zgražanje dobronamjernog gledatelja svemu tome prepusti i čak počne uživati.
Iako joj privatni život propadne, prekine s dečkom i udalji se od najboljih prijatelja – ona uživa. Teško je naći bilo koji sličan film koji bi na takav način sve loše strane suvremenog poslovanja nevješto izokrenuo u pozitivne.
ž«Vrag nosi pradu» nas uči da je jedini smisao života rad, zarada i uspon na nekakvoj imaginarnoj društvenoj ljestvici. Hollywood je opet u gadnoj zabludi, a zbog toga će patiti samo naivni gledatelji koji odluče platiti kartu za ovaj filmski promašaj.
Ocjena: nedovoljan (*)
QUADROPHENIA – DVD
Quadrophenia, Režija: Frac Roddam, Uloge: Phil Daniels, Leslie Ash, Philip Davis, Mark Wingett, Sting
«Quadropheniu» sam prvi puta gledao prije 15-ak godina, dakle kada sam bio u kako se ono kaže najosjetljivijim godinama. Film sam drugi puta gledao upravo neki dan kada je izašao na DVD-u. Zanimljivo je da da sam završetak filma u ta dva gledanja drugačije protumačio. No o tome nešto kasnije.
Britanska glazbena drama «Quadrphenija» iz 1979. godine kultni je film. Na neki način britanska verzija «Američkih grafita». Prikaz je to dvije subkulturne skupine u Engleskoj tijekom 60-ih godina. Modsi su se oblačili po posljednjoj modi, slušali recentnu glazbu i vozili na Vespama.
S druge strane bili su rockeri, odjeveni u kožu, na brzim motorima i štovatelji ranog američkog r'n'r zvuka. U fokusu priče je mod Jimmy sa klasičnim problemima za svoje godine – djevojka, roditelji, posao.
Stisnut nizom frustracija počinje gubiti kompas i u završnoj sceni baca se niz liticu sa Vespom koju je ukrao svom idolu Aceu i vođi modsa (glumi ga slavni Sting). Tako sam shvatio kraj kada sam imao 15 godina. Sa 30 godina na grbači drugačije gledam na kraj.
U završnoj sceni vidimo samo Vespu kako pada niz liticu, Jimmyja ne. Ako je uistinu pala samo Vespa, to znači da je Jimmy ipak shvatio da je njegov život nešto više od mods subkulture, da je život komplicirana pojava i da ga vrijedi živjeti i boriti se sa svim nedaćama koje ti se dogode.
U svakom slučaju «Quadrophenia» tjera na razmišljanje – a to je osnovna odlika svakog kvalitetnog filma.
OCJENA: Vrlo dobar (****)