Kolumna Ivane Paradžiković

Žmirimo nad novcem okrenutim na crnom tržištu nekretnina

Slika nije dostupna
Kukujevci. Sindelfingen. Heiligenbronn. Kutina iza robne. Kutina centar 2. Zagreb: studentski dom Sava. Jarun. Gračani.

 

Gupčeva zvijezda. Ksaver. Jarun. Smičiklasova. Ribnjak. Črnomerec...Gupčeva zvijezda. Ksaver. Jarun. Smičiklasova. Ribnjak. Črnomerec... I tu je niz stao. Zasad.

Podstanar sam od rođenja. Dobro, ne od rođenja. Rat je odigrao ključnu ulogu u mom stambenom pitanju.

Od svoje 10. tako preslagujem kartonske kutije, a u ostavi su mi uvijek spremni koferi.

Bilo je perioda kad bi se usred noći probudila i da me je netko pitao gdje sam... zasigurno bi mi trebalo vremena da detektiram lokaciju.

A u svom sam se podstanarskom stažu bome nagledala svega i svačega: gazdarica koje su mi preslagivale robu dok me nema (jer je to znak da im se sviđam i da su sretni što sam ja kod njih - mislim toliko intimni smo si bili), stanova sa sobom za patuljke - u potkrovlju, do koje dolaziš doslovno puzeći kroz otvor na zidu dnevnog boravka, gazdu kojem je simpa bilo provjeravati tko mi dolazi u goste, gazdaricu kojoj sam slučajno zakačila poreznu za vrat (otkud sam znala da ona nije plaćala porez!).

I onda gledajući prošlotjedni prilog o podstanarima - mojoj sorti ljudi, shvatim da sam imala sreće. Da, ja jesam sretnica. Moj niz ima happy end.

Naišla sam na stanodavce koji spadaju u mizernih 10 posto onih koji uredno podmiruju svoje obveze pema državi. Ja ću dobiti svoj povrat poreza. Ja sam jedna od 10 posto.

'Ako prodajemo kestene na štandu, nakon nekog vremena netko će nas priupitati gdje nam je dozvola za to... a s druge strane možemo biti vlasnik tri stambena bloka koja iznajmljujemo u centru grada i nitko nikada nas neće pitati imamo li pravo na to!'

Ova me rečenica udarila ravno među oči. Izjava je to stručnjaka za stambenu politiku u prilogu kolege Mate Barišića o podstanarskom životu... izjava koja se tiče toliko nas.

Onih čija maštanja o svom domu svako malo u stvarnost vrati neka najava banke o podizanju kamatne stope na stambene kredite ili pak odluka Vlade o 'pomoći' mladima kreditom na kredit za kredit.

Mi plaćamo harač, a nad tolikim novcem okrenutim na crnom tržištu nekretnina ćemo svi radije zažmiriti. U nekim utopijskim zemljama i u nekim boljim životima bili bismo sretni kad bi sumanuto prenapuhane cijene stambenih kvadrata pale na neku zdravorazumsku razinu...

Ali u našoj stvarnosti sretni smo što dobijemo kredit na kredit za kredit. E, pa ja ne bih, hvala! Kora mog podstanarskog života još uvijek je slađa od dužničke pogače.