Teško je objasniti onima koji silno žele postati zvijezde i izjavljuju kako 'samo žele postati slavni i njihovi životi bit će savršeni', da slava nema baš nikakve veze s kvalitetom života, niti život sa slavom postaje savršen i sjajan. Znam, sad ćete reći ali oni imaju mnogo novaca, druže se s fency poznatim frendovima, tulumare u naj IN klubovima...
No vjerujte, najčešće je to miljama daleko od slike koja se stvara u javnosti. 'Mračne' su to tajne showbizza koje ću vam možda otkriti u svojim kolumnama, a možda i ne...
Jasno je tako da su zvijezde u našoj malenoj zemlji zapravo vrlo relativan pojam. Imamo tek nekoliko 'pravih' zvijezda i doslovno masu wannabe celebrityja, ilitiga onih koji su poznati samo zato što su poznati – jer su se tri puta pojavili na nekom eventu, bili lice nekog reality showa, odradili estetsku operaciju pred kamerama i pet puta blefnuli nešto zbog čega bi komotno mogli završiti u enciklopediji gluposti stoljeća.
No istu tu ne-zvjezdanu ekipu ništa ne sprječava da se ponašaju u najmanju ruku poput Brada Pitta i Angeline Jolie. Postavlja se tako pitanje tko si zvjezdano ponašanje u našoj maloj zemlji uopće može dozvoliti?
Zamislite da recimo, poput mene, prošli tjedan krenete na put od 400 kilometara snimati nogometnu zvijezdu u usponu, koja si je očito zamislila da je u najmanju ruku hrvatski Ronaldinho ili David Beckham. Pa se uopće ne pojavi na dogovorenom mjestu, u dogovoreno vrijeme i naravno ugasi mobitel. Nakon dva sata pošalje neku nesuvislu poruku o nekom testiranju u klubu, o čemu usput rečeno klub nema blage veze, i tako vas ostavi čekati PUNIH 6 SATI!!
Budimo realni, ni Davida Beckhama ne bih čekala 6 sati, niti bi si to Beckham, Ronaldo, Olić ili Mandžukić to dopustili. No, ovdje se radi o mlađem bratu Sharbini i Hajduku. Moram priznati da me uopće ne čudi rasulo u tom klubu, kada nitko od odgovornih ne može locirati i kontaktirati svog igrača. Netko se tu, izgleda, tek igra nogometa.
Niti jedna od naših nogometnih zvijezda, koje se s pravom mogu tako i zvati, to nisu učinili. Ni Kovač, ni Šuker, ni Asanović... Da ne bi ispalo da do ugleda drži samo 'starija garda', isti stil njeguju i Badelj, i Delač, i Zec, i Draganja, i Štrlek, i megapopularni hokejaši Hečimović ili Lovrenčić...
Sve su to redom divni dečki i prije svega profesionalci, kojima je od prvog dana jasno kako glumatanjem velikih zvijezda ne mogu postići baš ništa. Već samo navući loš imidž i ne-simpatije u novinarskim krugovima… a to nikada nikome nije donijelo ništa dobro. Teško je objasniti kakve su posljedice kada netko upadne u 'medijsku nemilost'.
Sjetimo se samo Britney Spears – osim njenog glazbenog talenta, lansiranju u orbite zvijezda prvenstveno je pomogao sjajno izrađen PR... imidž dobre curice, veza s hit pjevačem Justinom Timberlakeom... Sav taj sjajni imidž vjerno su pratili svi svjetskim mediji s rapsodijama tekstova o novoj pop-princezi. No čim je Britney prestala biti poslušna i počela prkositi svim svojim savjetnicima, kao i medijima koji su je pratili u stopu, te im sve češće pokazivati srednji prst umjesto širokog osmjeha, počeo je početak kraja pop-princeze.
Dobar imidž gradi se godinama, i to dobro znaju svi sportaši, pjevači, glumci... No isti taj imidž se može srušiti u trenu dok pucnete prstima. Svi koji smatraju kako su s tri pojavljivanja u novinama dosegli nivo dobrog, uglađenog, respektabilnog imidža i da su time zavrijedili zvjezdani status, neka razmisle dvaput…
Nitko iz svijeta medija, gdje život i dan jure 300 na sat, nema vremena boriti se s tuđim lošim manirama. A kada je nekome posao da se pojavljuje u medijima kako bi privukao ljude na tribine ili koncert, onda im je svaki redak novina, odnosno televizijska minuta itekako dragocjena.