Kolone ljudi na putu prema Areni, košarka je ponovno živa u Zagrebu. A bilo je tu stvarno svega, igre, emocija, incidenta.
Pokušaj prvokcije od strane nekoliko navijača Partizana koji su mahali s tri prsta na sreću je brzo zaustavljen. Na glupane koji dolaze s jedinom namjerom , a to je izazvati nerede ne želim trošiti riječi.
Ono što se mora još danima spominjati je novi košarkaški rekord kad su gledatelji u pitanju 15 600! Nažalost taj rekordan broj: 15 600 ljudi kući je otišlo razočarano, a samo jedan klub na svijetu sve može izgubiti u 0,6 sekundi.
Možemo sada svi proklinjati sudbinu, zapisnički stol, suce iz Slovenije i spominjati bijelosvjetsku urotu, no za sve je Cibona sama kriva. Baš kao što su za poraz na Euru od Turske, krivi bili sami nogometaši. Cibona je uložila žalbu od koje ionako neće biti ništa i zbog te se žalbe danas nitko ne osjeća bolje.
Trofej je na kraju po četvrti put završio u Beogradu, a Dušan Kecman postao je heroj Partizana. Na takav rasplet nitko nije bio spreman….ne zato jer Cibona igra maestralno, već zbog šokantne završnice koja već dugo, dugo nije viđena na našim košarkaškim utakmicama! I to je ono najvažnije, bez obzira na gorak okus zbog pobjede beogradske momčadi usred Zagreba. Zbog takvih se utakmica odlazi u dvorane, o takvim se utakmicama priča i to je nešto zbog čega će se u budućnosti tražiti karta više. Takve utakmice vraćaju gledatelje.
Evo i danas svi analiziraju i raspredaju o šokantnoj završnici. Malo tko se dotaknuo zapravo blijede sveukupne igre Cibone, koja se svela na samo dva igrača na parketu. Bogdanovićeva trica, koja mu je gotovo postala i trica života, usput budi rečeno i njegov je prvi ubačeni šut iz igre!
Od 74 Cibonina koša, 61 postigli su Tomas i Gordon. To je statistika koja će puno toga reći o Ciboninoj igri i raspoloženju igrača. No, nevjerojatnih 15 600 ljudi u Zagrebu odvojilo je nedjeljno poslijepodne za košarku i to je najljepša priča finala NLB lige.
>> Arhiva