Ponekad su to iznimno sitna, oku nevidljiva zrnca, a ipak, danas je sve više onih kojima te minijature značajno utječu na kvalitetu života. Riječ je o peludi i peludnoj alergiji. Vrijeme je jedan od važnijih čimbenika količine, koncentracije i rasprostranjenosti peluda u zraku pa na neki način najčešće upravo ono (neizravno) upravlja i intezitetom nečije alergijske reakcije.
Zrno
Peludna zrnca igraju ključnu ulogu u reprodukciji biljaka i nikad im namjera nije bila izazivati alergijske reakcije. Ona samo nose muško genetsko naslijeđe k ženskom dijelu cvijeta. Pri tom se u toplijem dijelu godine javljaju u zraku i za većinu ljudi uistinu ni ne predstavljaju nikakvu opasnost. Još ne. No, postoje i oni čiji obrambeni sustav preburno reagira na pelud. Njihova antitijela u borbi s alergogenim spojevima iz peludi izazivaju alergijsku upalu. Takva preburna obrambena reakcija umjesto da brani organizam, upalom razara tkivo.
Kako je sve priroda zamislila
Biljke pelud otpuštaju uglavnom rano ujutro. Izlaskom sunca zrak se zagrijava, postaje lakši i zajedno s peludi diže se u visinu. Navečer, zrak se hladi i spušta, a s njim ponovno i pelud. Prema istraživanjima pelud nekih vrsta nošena vjetrom može putovati preko 600 km i više od 3 km u visinu. I zato postoji vrlo dobar razlog. Za mnoge biljke upravo je vjetar ključna karika u produženju vrste. Ipak, taj oblik transporta i nije baš najpouzdaniji pa biljke otpuštaju mnogo više peludi nego što je u konačnici potrebno, a sve kako bi se osigurale da će dovoljno zrnaca doći do odredišta. S vremenom su i peludna zrnca evoluirala kako bi u zraku ostala što dulje.
Kako vrijeme utječe na peludnu alergiju
Ovisno o geografskom položaju, vegetaciji i u konačnici samoj klimi, alergene biljke karakteristične su za pojedina područja. Pojavljivanje peludi u zraku vremenski je ograničeno na razdoblje cvjetanja i tipično za svaku biljnu vrstu, a pojavljuje se svake godine u približno isto vrijeme. Taj period kod alergičnih osoba prate i alergijski simptomi.
Smatra se da je početak polenizacije povezan sa trajanjem dana i noći, što bi značilo da u krajevima udaljenijim od ekvatora sezona peludi počinje kasnije. Ipak, globalno zatopljenje također je učinilo svoje. Naime, primjećeno je da su se uzorci prirodne vegetacije promijenili, a pelud postala rasprostranjenija i obilnija. U svakom slučaju, i dalje, za hladnih, oblačnih dana biljke otpuštaju manje peludi nego za vrućih i sunčanih.
Kiša pomaže ispiranju peludi iz zraka, a vjetar podiže i raznosi peludna zrnca. Na kraju, uzimajući u obzir sva saznanja dolazi se do zključka da su koncentracije peluda u zraku najveće ujutro, za vrućih i vjetrovitih dana, a najmanje za onih mirnih, kišnih i prohladnih. Nakon prvog jakog mraza pelud nestaje. Oni koji žive u priobalju znaju da vjetar s kopna donosi pelud, a onaj s mora pročišćuje zrak od pleudnih zrnaca.
Pelutant
Za alergije, pa tako i peludnu, često se kaže da je bolest novog doba. S punim pravom. Ne zna joj se uzrok, ne postoji lijek, a alergičnih je sve više. Nedavno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da od nekog oblika alergije pati svaki četvrti Britanac, a broj oboljelih svake godine povećava se za otprilike 5%. Lijek dakle ne postoji, samo razni ublaživači simptoma. Treba imati na umu da ti ublaživači oslabljuju čovjekov imunološki sustav. Kod alergičara imunološki sustav pretjerano reagira na neki protein iz okoline pa ga se oslabljuje kako bi ta reakcija izostala. A svi znamo da organizam ne šalje signale bez dobrog razloga.
Između prirode i čovjeka očito potoji određen disbalans. I između čovjeka i čovjeka, i unutar čovjeka samog. Alergija se tako već utkala i u gene. Ako su oba roditelja alergična, vjerojatnost da bude i dijete je 75%. Možda je to jedan od pokazatelja kako se evolucija čovjeka i evolucija prirode više ne događaju u istom smjeru? Možda je samo pitanje vremena kad će pelud za sve nas postati prirodni polutant. Zapravo pelutant. Šteta. A nekad nam je bilo tako lijepo zajedno. Zemlja će jednom nastaviti sama... I bit će joj lijepo.
>> Arhiva