E, ali što kad užitak pokvari nemila scena pa se sveta vikend kava pretvori u tešku raspravu - komu je muka, a komu nije od dojenja na javnom mjestu?
Situacija sljedeća. Park pun ljudi. Gužva nemila, konobar se znoji, ne zna kud bi prije. Jedni tek sjeli pa zovu, drugima je zaboravio donijeti mineralnu, treći traže da im očisti pepeljaru... Stol se čeka po pola sata, nejač nervozna, žene vrište - Pa jesam ti rekla da se oni dižu, al' ne! Gospodin stoji i čeka.
I tako, sve kao nešto u opuštenom điru, a nervoza lagano gricka. Kad ono... na pola terase... hop...žena se raskopčava, uzima dijete i počinje dojiti. I eto ti vraga! Jedni se pogledavaju, drugi kao neprimjetno okreću, većini makar na sekundu zastane pogled.
A žena koliko god može diskretno hrani svoje dijete. I nije stala na stol i rekla, gledajte me! Sve i da hoće otići negdje dalje nahraniti dijete - gdje će? U wc? Ne, ne, ne. Za šank. Ma zapravo, trebala biti kod kuće. Pa tko je još vidio ići na zrak s malim djetetom, a još će i ogladniti?
Situacija druga. Policijska postaja - milijun ljudi. Svatko drži svoj broj u ruci i čeka. Medu njima i žena s malom bebom. I što... Derište malo razmaženo, bezobrazno usudilo se biti gladno. Zamislite! Bulje pojedinci u nju kao da je s Marsa pala ili - ne daj ti Bože - nekom psovala rodbinu do petog koljena. Pa sto će žena? Nemaju svi baka servise, babysittere, jaslice i što već, a ni muža koji može kad mu pukne otići s posla i rješavati papire. I mora da je bezobraznica nekulturna držala dijete gladno i tempirala da baš pred punom policijom može zadignuti majicu. Sto posto je to!
>> Svi mi imamo svoju priču, strahove, odluke i prognoze
>> Cyberbulling metastazira; nazire li itko pravu terapiju?
>> U nemilosrdnoj 2010. ipak ima stvari kojima se možemo veseliti
Gužva da ne možeš disati, stolaca tek nekoliko, ali se bome oko nje raščistilo. I s lijeva i s desna. Pusti ti to! Možda je zarazno!
Postoje li nekakve marame kojima se žena može pokriti? Postoje. Je li se mogla pokriti? Je. Možda ne želi? Možda... Imamo li u većini javnih prostora osigurane prostorije za hranjenje i presvlačenje? Nemamo. I dok god je tako, htjela se ona pokriti ili ne, nijedna majka ne zaslužuje pogrdne poglede, a kamo li neukusne komentare. A vjerujte ima ih.
Možda su shopping centri zadnje mjesto na koje bi trebale ići mame s malom djecom, ali isti ti centri imaju posebne sobe za presvlačenje i fotelje za dojenje. Neće potrepštine iz trgovina same doći na kućnu adresu.
S ljepšim danima bit ce sve više gladnih beba, ali i reakcija - od pozdravljanja do zgražanja i odbojnosti. Drugima je predivno, prelijepo, poticajno, nježno. I normalno je da ga ne doživljavamo svi isto. Savršeno mi je jasno da je dobrom dijelu ljudi to jednostavno neugodno. Okrenu glavu na drugu stranu i riješen problem. Ali ne treba zaboraviti da i neke majke osjećaju to isto i bile bi jako sretne da lijepa, proljetna, duga šetnja ne mora biti opterećena pitanjem - gdje ću nahraniti dijete. Jer nisu ni one sve jednake i neće se svaka usuditi dojiti na prepunoj terasi. Postoje situacije kad se mogu maknuti i ne dovoditi nikoga u neugodnost, ali nekad je to neizvedivo. Drugim riječima, sve bi dale za par kvadrata posebnog prostora. A da to nije shopping, već centar grada, sela, parka, šetališta. Ne bi škodilo ni malo više obostranog obzira.
Sretne su majke koje mogu dojiti jer svome djetetu daju najbolje moguće - mlijeko je uvijek spremno, sterilno, savršene temperature i sastava. Uz sve to, ništa ne košta što u današnjem trenutku nije zanemarivo. A kad je dijete gladno, gladno je!
Nije li žalosno da si ljudi daju za pravo prići i ružno komentirati ženu s djetetom na prsima, a pognute glave prolaze kraj mladića kojeg zlostavlja skupina vršnjaka? Kome tu treba biti neugodno?