Iza nas je i Svjetsko prvenstvo u rukometu! U Švedskoj se nije svirala hrvatska himna, ali teško je oteti se dojmu da se tako lako zaborave sva dizanja hrvatske zastave koja su od '94. izborili. Nema medalje, ali imamo kvalifikacije za Olimpijske igre. Gledano očima nekoga tko nije zagriženi sportski tip, ali se ne miče kad igra reprezentacija – jednu medalju nakon Švedske definitivno imamo. Onu za dizanje u nebesa kad ide i još brže šamaranje kad ne ide. Višestruki osvajači medalje, dakako.
Razumijem razočaranje, ali išlo se prenisko
Krenulo je dobro, ali uslijedila je bolna sredina turnira - Srbija, Danska, Švedska, ali i uhu bolna paljba koja je krenula sa svih strana. Mogu razumjeti razočaranje, pa tko bi normalan bio sretan, ali išlo se prenisko. Toliko su nam navijačke radosti podarili isti ti kauboji, litre i litre svijetlog, tamnog, pšeničnog... popilo se baš zbog njih, za sate i sate kampiranja u navijačkim šatorima po trgovima nisu se kod kuće dijelile jezikove juhe, navijali su svi, ponosili se svi. E, a kad je zapelo, kad se ne ori 'Neka pati koga smeta' ... problem je i jedno pivo prije Poljske. Jesu li zaslužili da se ide baš do te mjere? Kad je Goluža vodio gusjenice nakon olimpijskih, svjetskih i mediteranskih zlata, ne sjećam se da su mu prišivali epitete poput 'brđanin' koji nikoga ne sluša.
Je li Goluža uspio nametnuti autoritet?
Kolika je odgovornost Slavka Goluže? Neiskustvo izbornika, je li ovo za njega ipak bio prevelik zalogaj, je li se uspio nametnuti kao autoritet onima s kojima je do jučer igrao, odabir igrača, tko je, tko nije kapacitet za A sastav, vratari, obrana, propuštene kontre... struka će analizirati sve. I treba. Ali zanimljivo, opet gledano očima nekoga komu dan ne počinje sportskim vijestima na teletekstu, ali grize nokte kad su naše boje na terenu – sad su odjednom mnogi znali kako će sve skončati i prije nego što su predali kofere na Plesu.
Balićeva transformacija nikome ne smeta
Ivano Balić priča je za sebe. Genijalac, perfekcionist, čovjek kojemu je zlato imperativ, ne priznaje poraz i zato mu treba odati priznanje jer bez njega ne bismo bili ono što jesmo. Baš zato para uši izjava Zorana Gobca izvršnog dopredsjednika Saveza da je Balić pristojan momak, koji se potpuno izmijeni kada uđe na teren. Kao prvo ‘sjajna’ motivacija za konsolidiranje redova u pola prvenstva! Drugo - da je Balić ne znam kakav, dok ide, navodna transformacija od finog đaka do prgavca nikome ne smeta. Barem ne javno.
Veličanstven dan je za nama
S druge strane, Ivica juri prema naslovu kao nikada do sada. A nisu bili rijetki oni koji su na njega odmahivali rukom i komentirali – zar stvarno itko misli da on može postati vladar svjetskog skijanja? A onda se dogodio München 2. siječnja – paralelni slalom, Adelboden 9. siječnja – slalom, Wengen 14. siječnja – super kombinacija, Wengen 16. siječnja – slalom, Kitzbuhel 21. siječnja superveleslalom, Kitzbuhel 23. siječnja – kombinacija, Chamonix 30. siječnja – super kombinacija. Sve prva mjesta plus još nekoliko vrlo dobrih rezultata između.
Jučer mu je, kaže, bio najsretniji dan u životu. On i njegov najbolji prijatelj na postolju rame uz rame, a do bodova su stigli i Dalibor Šamšal i Tin Široki i dan učinili još veličanstvenijim.
Uživajmo sada u Ivičinim danima
Nakon svih uspona, padova, operacija - Ivica je školski primjer za upornost. I naši su rukometaši imali i uspona i padova. Na kraju krajeva i 2007. smo se sa Svjetskog prvenstva vratili s petim mjestom, a imali smo jedan jedini poraz. Mnogi kažu - jedno od najboljih rukometnih izdanja ikad. Bit će još prilika za medalje kauboja! Uživajmo sada u Ivičinim danima života jer ovo što on proživljava ponovno diže Hrvatsku na noge, zatitraju srca kada krene niz stazu, ne diše se prije prolaznog vremena, od uzbuđenja se pokrivaju oči prije ulaska u cilj.
Sve samo gledano očima nekoga tko ne zna definiciju zaleđa ili tko je vodeći u Formuli 1, ali kao i mnogi jučer zadivljeno gleda dvojicu najboljih prijatelja kako zagrljeni na postolju pjevaju hrvatsku himnu.
I zato - Neka pati koga smeta…
>> Arhiva