Pale temperature, studeni poodmakao, nakon dugog babljeg ljeta prionulo se na pripremu brojnim domaćinstvima važnog dana u godini – svinjokolje. A ima tu i navike da se taj posao tempira baš nekako oko dana bivše države - 29.11.
Dan je to za bogati slavonski stol, obitelj, prijatelje, susjede na okupu, dječju ciku, vrisku, smijeh, pjesmu. Rano jutro, vani još mrak, domaćin nazdravlja i posao kreće. Dan u kojem se problemi s kojima se inače bude stave malo na stranu, a u prvi plan dolaze majstorski kulinarski trikovi i vještine pravih omjera. Tko stavlja koliko paprike, čija je paprika, koliko soli, koliko ovoga, koliko onoga…
'Hm, ne znam Mata, al’ slabo je to meni. Ja bi to još za šaku zaljutio…
Nemoj Đuka, ubiće me žena i lani smo prećerali!
Ma pusti, biće više za tebe!'
I dok se ispod brka smijulje i ponosno naređuju mladeži što im treba dodati jasno dajući do znanja tko je danas glavni, Mata ne misli na bolest, Đuka na to kako će platiti stanarinu kćeri na studiju u Zagrebu. Danas je za njih poseban dan.
A žene u kuhinji. Svaka svoj dio posla radi. Jedna peče jetricu za doručak, druga priprema brašno za krofne, treća jaku kavu da razbistri malo djelovanje još jednog domaćeg proizvoda, ali onog od šljiva. Sve do jedna s godinama i godinama radnoga staža iza sebe, ali strahom za godine koje dolaze. 50-ak ljeta na ramenima, izgubljeno radno mjesto ili posao čije gašenje može biti pitanje dana. Nad glavama upitnik – tko će mene više uzeti u ovim godinama bilo gdje? Ali ni to ih ne da smesti da krofne budu savršene, zlatne i da imaju bijelu crtu po sredini koja je znak uspješnosti kuharice. Iz priče čiji je recept bolji i koja je idealna temperature kuhinje za dizano tijesto prene ih bećarac i podsjeti da treba pristaviti i sljedeće jelo.
Kuvarice kakva ti je sarma,
puna riže pa s tanjura kliže!
Dotakne se Slavonac u svojim bećarcima svega. Istina, Europa nije sad u pogrdnom kontekstu na usnama kako je donedavno bila. Ulazak u Europsku uniju neće značiti da kotlove za čvarke i vješala za sušenje mesa treba baciti. Ipak, propisi o dobrobiti životinja i higijeni kažu – praviti možete, ali za vlastite potrebe. Treba li reći da su mnogi odahnuli jer ovako su sigurni - kad se hladnjak isprazni, trk u pušnicu i evo večere. Samo oprez! I na njima treba dobro provjeriti lokot. Navalili lopovi pa je bez kobasica tako prije par dana ostao čovjek u Vinkovcima. Nije zaključao pušnicu u dvorištu i kradljivac je to očito namirisao. Priopćenjem se javila i policija kako poduzimaju sve operativne radnje i mjere u potrazi za nepoznatim počiniteljem.
Mast se topi, kobasice prave,
tako vam je od Drave do Save!
Dok cvrče čvarci, pune se kobasice, kuleni, kulenove seke, švargl, krvenica, divenica, soli šunka... svira mali tranzistor što ga j’ Mata donio kad se vrać’o iz Njemačke. 30 mu je godina, al’ nema takvoga danas. Radi i na ledu i na suncu. Pojač’o još jedne vijesti, one poslije čestitki i pozdrava, da čuje što to Kosor i Milanović divane.
'To je dokaz da smo počeli definitivno plivati prema izlasku iz krize i to su prvi, ali dobri pokazatelji'
'Nažalost, Hrvatska je još uvijek u dubokoj recesiji koja graniči s depresijom'
'Izašli, nismo izašli, ne razumijem ti se ja u tu visoku politiku', kaže Mata Đuki, 'al' ovo znam'...
Dok se kulen na špagi okreće,
recesija na kapiju neće!
Ajd živio ti meni prijatelju i da se dogodine opet ovako sastanemo! S recesijom ili bez nje.
>> Arhiva