Kolumna Sabine Tandare

Kad će Vlada popustiti pod pritiskom?

Slika nije dostupna
Ne poznajem branitelja koji je pošteno branio ovu zemlju, a da ga je strah javnog objavljivanja njegova imena i prezimena u registru branitelja.

Boje se samo oni koji nemaju čistu savjest ili iz nekih razloga - govore po nečijem nalogu. Jer ako kažu nešto krivo, moglo bi biti sankcija.

E pa kad Vlada godinama nije htjela popustiti pod pritiskom onih koji se ne srame što su sudjelovali u Domovinskom ratu, nekome je očito pukao film i iz neobjašnjivih razloga objavio strogo čuvanu tajnu. Istina, prekršen je zakon. Ali ako je to cijena objave registra, mnogi će mu biti zahvalni.

Razgovarala sam s nekim ljudima koji su u registru, a nisu bili na prvoj liniji fronte. Kažu, nismo krivi mi, zakon nam je to omogućio. Bili smo u sustavu i automatizmom smo završili na popisu. Ali ti ljudi nisu dobili stan, niti su kupili auto na povlasticu, no ima onih koji su povlaštenu poziciju itekako iskoristili. Prvo treba kazniti onoga koji je lažnim braniteljima omogućio da završe u registru branitelja, a onima koji su lagali, oduzeti sve što su na povlasticu stekli. E da, ali za to treba postojati volja, treba se pokriti po ušima i priznati greške iz prošlosti. Vlada, čini se, za tako nešto još uvijek nema snage.

Ne bi se dizala ni ovolika prašina da je registar podijeljen na civilni i borbeni sektor. Tada bi se znalo tko je s puškom u ruci bio na prvoj liniji, a tko je u ministarstvu kuhao kave. Svaka čast i čistačici i kuharici, ali ne mogu imati jednaka prava kao onaj tko je svaki dan imao glavu u torbi, onaj tko je ostao bez nogu, onaj tko je prolio krv za ovu zemlju. Tko je bio tko u ratu, to se mora znati javno. Da postoji volja, promijenio bi se zakon i više ne bi bilo razloga da se registar ne objavi.

Ali nisu toliko sporne čistačice i kuharice, sporni su oni koji su dobili povlastice, a grijali su se u toplim domovima ili su nastradali u prometnoj nesreći, a pravili su se da su nastradali u ratu. E ti su sporni, i pitanje je koliko takvih ima na popisu.

A još je žalosnija činjenica što upravo zbog ovih lažnjaka još uvijek postoje branitelji koji ni dan danas nemaju nikakva prava. Jedva krpaju kraj s krajem kako bi kupili nešto za pojesti, žive u takvim nehumanim uvjetima da ne možete ni zamisliti. E, to je žalosno… A hrpa lažnjaka uživa u stanovima u kojima su oni pravi koji žive na rubu neimaštine - trebali biti. I gdje je tu pravda?

Vlada mora pronaći način da jednom zauvijek riješi taj problem, da promijeni zakon i zaštiti ustavnu poziciju svakog branitelja. I priči će biti kraj. Svi s tog popisa, i pravi i lažni, dobivaju, ili imaju mogućnost da dobiju, novac iz državnog proračuna, dakle financiraju ih porezni obveznici koji onda imaju pravo znati tko je na popisu. A svatko onaj, ponavljam, tko nema nečistu savjest, neće se sramiti što je hrvatski branitelj - jer biti branitelj na ponos je i čast.

>> Kralj i lutke na koncu
>> Jeste li ikada upoznali vampira?
>> Tko radi, taj i griješi