Neven Jurica nepravomoćno je osuđen na godinu i pol dana zatvora. Državni je novac trošio u privatne svrhe i nije mu jasno zašto je kriv, pa kada je to radila većina! E da, al' on je bio taj koji je ulovljen!!
Čekaj, pa poznata je stvar da su diplomati u Sanaderovo i Mesićevo doba, ali i prije, živjeli k'o bubrezi u loju. Kao da ih je netko pitao na što troše novac? I onda se svi čude što je Jurica gotovinom podignutom na bankomatu lobirao za hrvatske interese tako što je častio u skupim restoranima, kupovao skupe porculanske ptice, kozmetiku, kravate, karte za kazališne predstave.
Al' odjednom se situacija promijenila i država je rekla dosta!! Nema više. Jurica je kažnjen.
Čudi se i Vejnović. Kaže, nisam švercao alkohol u Libiju. Pa svi su za to znali – i hrvatske i libijske vlasti. Pa zašto onda ne bi, kad se to prešutno odobravalo. Pošiljke sa žesticama stizale su sa svih strana zakamuflirane u kutijama kao da je riječ o hladnjaku, perilici rublja. Tvrdi Vejnović, i u ministarstvu su znali da dio pića ide INI i CROSCU, i nije mu jasno zašto ga optužuju. Pa mnogi su i sami proizvodili alkohol od dječje hrane.
Ali ne… i u slučaju Vejnović, država je rekla dosta.
No nije tu riječ samo o Jurici i Vejnoviću, bilo je tu pregršt diplomatskih skandala koji nikako nisu išli na ruku Lijepoj našoj. Bilo je optužbi za silovanja, nasilje, mobbing, pedofiliju, krađe, poslove s drogom, čak i ismijavanja drugih diplomatskih dužnosnika.
Bilo je i malverzacija za koje se nije znalo javno, nego se potiho šuškalo po diplomatskim krugovima. Pa tako su mnogi svoj diplomatski status koristili za vlastiti biznis. Mnogi su se ambasadori skoro osramotili kada su trebali stranim kolegama dati poklone. Pa je tako jedan naš veleposlanik zamalo poklonio bocu vina u kojoj je bio čisti alkohol. Igrom slučaja primijetio je čudnu etiketu i provjerio. No nikad nije utvrđeno čija su to lažna vina završila u podrumu hrvatske ambasade i tko je digao gadne pare. A da ne pričam o brojnim bocama rakija iz kućnih radinosti. A preko diplomatske putovnice švercalo bi se sve živo i neživo. Od droge do kobasica.
Al' ljudi, pa to je bilo normalno. Svi su to radili!!
Ma halo! Pa tek se sad možemo zapitati u kakvoj smo to državi živjeli. Brojni diplomati nisu brinuli za ugled države, što im je bio primarni zadatak, nego za vlastiti džep. Mazni, ukradi, prošvercaj, pa, čovječe, tko te pita.
E da, al' sad se država opametila, stišće Europa, pa i ta recesija dere na sve strane, broji se svaka kuna, a političari se čude – jao, kakvi grozni veleposlanici! Pa, gospodo, vi ste im rekli da je to normalno.
I sada su Vejnović i Jurica, jedan Mesićev, jedan Sanaderov čovjek – dakle, ljudi od ljudi koji više nisu na funkcijama, primjer ostalim diplomatima. Ako ćete biti zločesti, završit će te kao ovaj duo fantastikus.
OK, oni su primjer, a što je s onima koji su im to dopuštali?
>> Kad će Vlada popustiti pod pritiskom?
>> Kralj i lutke na koncu
>> Jeste li ikada upoznali vampira?
>> Tko radi, taj i griješi