Točno, trend nije padajući, ali 0,2 je moglo biti i 0,5, ali i -0,5. I što ćemo sada? Ništa, čekati sljedeća tri mjeseca, a do tada živjeti u iluzijama da smo pronašli put koji ide do puta izlaska iz krize.
Godinu ćemo završiti rame uz rame s Grčkom, na dnu Europe. Tako će biti i dogodine, bit ćemo uz Grčku, ali opet na dnu rasta. I tome se treba veseliti? Ne, to treba primiti na znanje, ali je pogubno od toga raditi uspjeh.
Godinama, slikovito rečeno, jedemo sami sebe. Ekonomski smo legli, država ne smanjuje potrošnju (ajde barem se sve zamrznulo), ali napretka nema.
U iluziji koju nitko ne može presjeći vrtjet ćemo se i u 2011.
Taj put koji vodi na put do izlaska iz krize čekamo i čekat ćemo još dugo. Zašto? Jednostavno vlast je istrošena, nema snage. Istrošeni su unutarstranačkim borbama, investitori čekaju da vide dokle će borba protiv kriminala ići i s kim uopće mogu pregovarati o ulaganjima. Poduzetnici će čekati da se nešto promijeni, a znaju da čuda nisu moguća. Sindikalisti će i dalje tražiti nemoguće i prava kao da smo u zlatnim godinama rasta. I u toj iluziji koju nitko ne želi ili ne može presjeći mi ćemo se vrtjeti 2011.
A da, umalo sam zaboravio, i izbori su tu. Hrvatska će biti zemlja iz bajke, politika će hodati samo s maketama, nuditi bolje sutra, a nisu nas očistili u našoj svakodnevici.
Najgora ili pogubna politika za zemlju može biti ignoriranje. A to je upravo na djelu. Svi upozoravaju Vladu da se mora rezati, kako ovakav stil više ne možemo financirati, ali Banski dvori kao uvrijeđena mlada tvrde - nitko nam ne želi pomoći.
Pa kada ste dobili vlast, onda ste morali znati ili misliti da biste možda nekada mogli ne samo trošiti novac, već ga i uzimati, da biste morali biti odgovorni i štedjeti, a ne samo rasipati.
Brojni rezovi su lakiranje naše sumorne hrabrosti
Sedam godina je prošlo i državna administracija nije smanjena, već je narasla i da apsurd bude veći svaki je dan više zaposlenih u javnoj upravi, a sve više nezaposlenih u privatnom sektoru.
Brojni teški rezovi su zapravo lakiranje naše sumorne stvarnosti. Sve je to guranje pod tepih, a kako su Sanaderovi leševi ispali van, tako će ispasti i leševi ove Vlade. Samo tada će biti malo ili uopće neće biti prostora za neke ustupke u socijalnim pravima.
Nastavili se ovakva politika ignoriranja kraj sljedeće godine dočekat ćemo s većim kamatama države, gotovo lihvarskim, bez brodogradilišta koja će biti zatvorena, s više otpuštenih radnika, bankama koje će na dan zaprimati i 100 zahtjeva za odgodom naplate kredita i državnom administracijom koja će biti nedirnuta.
A da i poltikom koja će živjeti u iluzijama i neće imati hrabrosti i snage ljudima reći - dosta je bilo, idemo drukčije.
Možda to netko i kaže, ali tko će tada kome vjerovati.
>> Arhiva