Na Staru godinu objavljeno je više od 3000 e-mailova Hillary Clinton koji su pokazali da je Libijin plan stvaranja valute sa zlatnom podlogom koja bi se natjecala s eurom i dolarom bio glavni motiv za intervenciju NATO-a.
Dok se dio medija nakon objave e-mailova bavio primjerice smiješnim fotografijama koje su u njima zatekli, Foreign Policy Journal piše da sadrže eksplozivne dokaze o ratu u Libiji: priznanje pobunjeničkih ratnih zločina, postojanje posebnih instruktora koji su u Libiji djelovali od samog početaka antivladinih protesta, tvrdnje da zapadne zemlje spletkare oko pristupa libijskoj nafti, zabrinutost da Gaddafijeve rezerve zlata i srebra prijete europskoj valuti.
Hillaryni odredi smrti
Mnoge informacije koje je Clinton dobivala u e-mailovima, a koji su označene kao strogo povjerljive, stizale su od njezina dugogodišnjeg bliskog savjetnika Sidneya Blumenthala čiji e-mailovi sadrže očite dokaze o ratnih zločinima, piše FPJ.
Može se pročitati i da su česta meta pobunjenika bili crnci u Gaddafijevim snagama. Oni su ubijani po kratkom postupku, a libijsko crno stanovništvo, kao i radnici iz podsaharske Afrike optuživani su za bliskost sa režimom te su bili meta ratnih zločina.
FPJ piše da se čini da je Clinton osobno bila upoznata sa zločinima Gaddafijevih protivnika puno prije nego su se dogodili neki od najgorih genocidnih zločina.
Al Kaida i specijalne zapadne jedinice unutar Libije
Mailovi koje je slao Sydney Blumenthal potvrđuju i da su specijalne snage obučavale pobunjenike povezane s Al Kaidom.
Blumenthal navodi izuzetno osjetljivi izvor koji je potvrdio da su britanske, francuske i egipatske specijalne snage obučavale libijske militante uz egipatsko-libijsku granicu, te u predgrađima Benghazija.
Analitičari su dugo nagađali kada i gdje su zapadni vojnici bili u libijskom ratu, a e-mail služi kao definitivni dokaz da su na tlu bili u roku nekoliko mjeseci nakon početka najranijih prosvjeda koji su izbili sredinom, odnosno krajem veljače 2011. godine.
Do 27. ožujka vanjski operativci već su nadgledali transfer oružja i drugih zaliha pobunjenicima, uključujući i naizgled beskrajno opskrbu AK47 jurišnim puškama i municijom.
Libija kao prijetnja francuskim interesima
Poruka koju je na svoju adresu elektroničke pošte Hillary Clinton primila u travnju 2011. godine osvijetlila je ciljeve Francuske koja je bila na čelu napada na Libiju. U e-mailu se navodi nekoliko razloga za aktivnu borbu Pariza, a među njima su zadobivanje većeg dijela u iskorištavanju libijske nafte. Spominje se i osiguravanje francuskog utjecaja u regiji i povećanje ugleda Nicolasa Sarkozyja u zemlji, te čvršći utjecaj francuske vojne sile u regiji i sprječavanje Gaddafijevog utjecaja u predjelima koje Pariz smatra frankofonskom Afrikom.
Velik dio e-maila otpada na veliku prijetnju koju za francuski franak, koji je cirkulirao kao glavna valuta u tim afričkim zemljama, predstavljaju Gaddafijeve rezerve zlata i srebra. Plan je bio već navedeno stvaranje valute.
Prema nekim podacima vrijednost Gaddafijevih zaliha bila je viša od 7 milijardi dolara.
Francuski obavještajci plan su otkrili brzo nakon početka pobune što je bio jedan od čimbenika koji je utjecao na odluku tadašnjeg predsjednika Sarkozyja da napadnu Libiju.
Pojavio se, naime, strah da bi Libija s novom pan-afričkom valutom mogla dovesti Sjevernu Afriku do visokog stupnja ekonomske neovisnosti. Francuski obavještajci otkrili su libijsku inicijativu da se natječu s europskom valutom pomoću lokalne alternative, a to se moralo srušiti vojnom agresijom, piše Foreing Policy Journal.