Znanstvenici istraživačkog centra Bistra u slovenskom Ptuju postavili su novu, revolucionarnu teoriju. Prema njoj, vrijeme više nije apsolutna vrijednost u fizici, koja predstavlja vlastitu dimenziju. Drugim riječima, oni smatraju da vrijeme ne predstavlja četvrtu dimenziju prostorno-vremenskog kontinuuma, već da je svemir bezvremenski određen.
Pročitajte i ovo
Amrit Sorli, Davide Fiscaletti i Dušan Klinar predlažu da se koncept vremena gleda tako da točnije odgovara fizičkom svijetu, odnosno da ga se promatra kao numeričku mjeru reda promjene. Svoju teoriju obrazložili su u žurnalu Physics Essays.
Ono što oni tvrde jest da je vrijeme matematička, a ne fizikalna vrijednost. Takav način gledanja na vrijeme ne znači da ono ne postoji, već da je vezano isključivo za prostor, suprtotno ideji apsolutne vrijednosti u obliku zasebne dimenzije. Na prostorno-vremenski kontinuum se gleda kao na cjelinu od četiri dimenzije, tri fizičke i vremensku. Sorli, Fiscaletti i Klinar tvrde da bi korektnije bilo gledati na prostorno-vremenski kontinuum kao cjelinu od četiri prostorne dimenzije.
'Ideja vremena kao četvrte dimenzije u prostoru nije donijela veliki napredak u svijetu fizike. Mi razvijamo teoriju 3D kvantnog prostora na bazi Planckovog rada. U tom prostoru, ili svemiru, vrijeme više nije 'dužinska kontrakcija' i ne postoji 'vremenski odmak', Ono što postoji jest brzina materijala, koja je relativna u odnosu na Einsteinovu teoriju', stoji u njihovom objavljenom radu.
Da bi bolje pojasnili pokušali su to numerički objasniti. Broj jedan se nalazi prije prije dva, ali ne u vremenskom smislu, već numeričkom. To bi značilo da objekt, poput fotona, koji prijeđe određenu udaljenost, prešao tu udaljenost u numeričkom smislu, a ne apsolutno vremenskom. Dakle bez odmaka vremena, jer vrijeme ne gledaju kao dimenziju.
'Newtonovu teoriju apsolutnog vremena ne može se lažirati, ne možete je dokazati ili ne dokazati. U nju morate vjerovati', rekao je Sorli. Iako možda previše za koncipirati odjednom, njihov prijedlog je da se vrijeme s koncepta nečeg nedokučivog, postavi kao mjerna jedinica u kretanju objekata kroz prostor, odnosno da iz svojevrsnog misterija prijeđe u fizičku stvarnost.
