“Ne mogu opisati taj osjećaj. To nije strah, više je adrenalin, jer vjerujete da se ništa loše neće dogoditi, da će požar biti riješen i imovina spašena. Uostalom, zato smo tu, zar ne?”, govori nam Pakoštanka Antonia Vulin (30), operativna članica DVD-a Pakoštane-Vrgada-Vrana dok se prisjeća svoje zadnje velike intervencije.
Branili su mjesto Vrana od požara koji je izbio na vrhu obližnjeg brda. Vatra se brzo širila, zbog čega su morali budno paziti kako se ne bi okrenula prema naselju. Osim njih, na terenu su bili i susjedna dobrovoljna vatrogasna društva, svi do ranih jutarnjih sati. Na sreću, vjetar se smirio i požar se nije prebacio prema mjestu, tako da su ga uspjeli lokalizirati. U suprotnom, kaže Antonia, teško da bi uspjeli spasiti Vranu.
Ona je tada u smjeni bila od 18 do 5 sati ujutro. Brinula se da ekipa na terenu ima sve što im je potrebno, od hrane do zaštitnih maski i dodatnih crijeva za vodu.
„Oni me nazovu i kažu, Tonka, triba nam to, to i to, i ja odmah sjedam u Jeepa da im dovezem. Mi nemamo ovdje obične požare, to su šumski, zbog čega je brzina jako bitna“, priča Antonia, operativna pripadnica DVD-a Pakoštane-Vrgada-Vrana. Uz nju su još tri kolegice u društvu koji broji oko 100 članova.
Od 1. lipnja aktiviran im je smjenski rad
Od 1. lipnja aktiviran im je smjenski rad, što znači da dva pripadnika DVD-a dežuraju 12 sati u vatrogasnoj stanici, tako da mogu što brže reagirati u slučaju da dođe do intervencije. Jedna je smjena dnevna, druga noćna i nitko od njih ne propušta svoj red, iako svi imaju vlastite poslove. Antonia, primjerice, vodi administrativne poslove u jednoj firmi za električarske radove, no svoju smjenu ne preskače.
DVD Pakoštane-Vrgada-Vrana nije jedini s takvim ustrojem rada. U Hrvatskoj djeluje 1761 dobrovoljno vatrogasno društvo u kojem djeluje 133.000 volontera, koji danonoćno ugrožavaju svoj život kako bi pomogli drugima. Prema evidenciji, u 2022. godini, 40% vatrogasnih intervencija bilo je vezano uz požare. U pravilu svaki njihov izlazak ima sretan kraj, no ponekad je buktinja jača i od najsnažnijih ljudskih napora. Antonia se tako prisjetila jednog požara koji se dogodio u blizini njihova DVD-a kada još nije bila operativno aktivna. Vatra je zahvatila industrijsku halu i, koliko god su se trudili, nisu mogli zaustaviti užarenu neman, jer je požar, uz jaku buru, zahvatio još i izuzetno zapaljive materijale.
„Kada je takva situacija, možemo samo stajati sa strane i paziti da se požar ne proširi na okolne objekte. Svi smo bili tako bespomoćni i razočarani jer nismo uspjeli spasiti tu firmu, no mislim da nas je najviše pogodilo to što se sve to dogodilo u našem mjestu“, prisjeća se Antonia.
DVD-u se priključila nakon razornog potresa na Baniji
Poslije su svi pomogli sumještaninu da se oporavi i sanira štetu, no, kaže, jednostavno je duša boli kada se dogodi tako velika tragedija, a oni je nisu uspjeli spriječiti. Upravo zato u svaku intervenciju, koliko god ona opasna bila, ulaze sa srcem da pomognu ljudima kojima je pomoć prijeko potrebna.
„Nema u ovome poslu ni profita ni financija. Motiviraju me isključivo emocije, da budem tu za nekoga kome treba pomoć i time dokažem svoje postojanje“, kaže Antonia.
Upravo su je emocije potaknule da se i službeno učlani u DVD. Bilo je to vrijeme nakon razornog potresa na Baniji, kada je tisuće ljudi preko noći ostalo bez sigurnog krova nad glavom. Iako je i prije toga pomagala u aktivnostima DVD-a, u tom se trenutku odlučila staviti u potpunosti na raspolaganje i preuzeti dobar dio organizacije humanitarne pomoći. Koordinirala je slanje članova njihovog društva na Baniju, tražila i usmjeravala dobrovoljne građevinske tvrtke prema potrebitim mjestima te lobirala u obližnjim kampovima da doniraju mobilne kućice za unesrećene obitelji koje su ostale bez svog doma. Kako kaže, drugi dan nakon potresa su već slali prva dva šlepera s kućicama i potrepštinama prema Baniji.
„Njihova zahvalnost se ne može mjeriti riječima. Suze, radost, sreća...njihovo srce, a i moje, bilo je ogromno. Dan danas mi se znaju javiti i zahvaliti što smo im u tim teškim trenucima dali krov nad glavom. No, ništa od toga ne bi bilo da nije bilo čiste ljudskosti u nama. Zato i kažem da je lijepa riječ moja tiha snaga“, ističe naša sugovornica.
Ambasadorica kampanje “JEDNA KALA, JEDNO HVALA”
Antonia je jedna od ambasadorica kampanje “JEDNA KALA, JEDNO HVALA” koju je pokrenula Kala, blaga negazirana prirodna mineralna voda. Cilj projekta je podržati dobrovoljna vatrogasna društva i zahvaliti im na njihovom nesebičnom radu. Kala će dobrovoljna vatrogasna društva podržati financijskom donacijom i zalihama flaširane vode, no u projekt se mogu uključiti i građani. Naime, na svakoj boci Kale nalazi se kod koji građani mogu skenirati i otići na stranicu jednakala-jednohvala.hr, na kojoj imaju mogućnost ostaviti poruku zahvale za vatrogasce. Autore najboljih poruka očekuju vrijedne nagrade: vikend proveden s vatrogascima na Pagu ili Braču, uz plaćen put i smještaj, zatim šator, pametni sat i ulaznice za Plitvička jezera za cijelu obitelj.
„Razumijevanje, podrška i lijepa riječ, ponekad, stvarno mogu napraviti veliku razliku. Zato mi se jako sviđa kampanja “JEDNA KALA, JEDNO HVALA” jer vjerujem da će pomoći dobrovoljnoj vatrogasnoj zajednici. Svjesni smo da se s godinama gubi emocija i ljudi zaborave ponekad misliti na druge. Kroz ovu kampanju, ponovno se bude emocije u svakom čovjeku“, kaže Antonia.
