Odbjegli sin, bjelosvjetska bitanga i lutalica je konačno, nakon svih tih silnih skitnji susrela samog sebe, pružila mu ruku pomirbe i rekla – da, obitelj je najvažnija stvar koju čovjek ima. I nikada to ne osjećamo toliko snažno kada udare nevolje, ili kada se kalendar izvrti do samog kraja i stigne nam Božić.
Sretan vam Božić, dragi vjernici, ali sretan vam Božić i dragi kateisti, dragi moji katolički ateisti, svi vi koji deset božjih zapovjedi živite čitav svoj život, iako nikada niste pročitali Bibliju. Svi vi koji se povremeno ispovjedite sami sebi, a ne svećeniku, svi vi koji na badnjak okitite jelku i upalite lampice, iako zapravo ne znate zašto to činite.
Hrvati su narod koji duhom rano stari
Vjera nije forma, Božić nije forma.
Barem ja to ne gledam tako. Naravno, Božić nije niti isprazni konzumerizam, suludo nabacivanje poklonima i dekoracijama.
Božić je dan svih časnih ljudi dobrih namjera, ljudi koji bakicama pomognu ponijeti cekere do trećeg kata, koji na pločniku pronađu pun novčanik da ga odnesu u najbližu policijsku postaju, ljudi koji uplate koju kunu onima koji kunu nemaju, koji život ne mjere moći i lovom, nego osmjesima i dobrim djelima, svim dragim i dobrim ljudima ove naizmjenično sretne i nesretne zemlje, pa zvali ih vi vjernicima ili nevjernicima, sasvim svejedno.
Sretan Božić, svima vama.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
