Piše Hrvoje Šalković,
24. prosinca 2014. @ 10:53
komentari
Slika nije dostupna
Sretan vam Božić, dobri ljudi, stari i mladi, muški i ženski, pametni i bedasti, sretan vam Božić, ljubite se, volite, i poštujte tu jednu najvažniju riječ koja postoji, koju sam tolika desetljeća ignorirao, bježao od nje, a sada shvaćam da veće vrijednosti, zapravo, niti ne nema pod kapom nebeskom. Poštujte obitelj.
Podijelite
Odbjegli sin, bjelosvjetska bitanga i lutalica je konačno, nakon svih tih silnih skitnji susrela samog sebe, pružila mu ruku pomirbe i rekla – da, obitelj je najvažnija stvar koju čovjek ima. I nikada to ne osjećamo toliko snažno kada udare nevolje, ili kada se kalendar izvrti do samog kraja i stigne nam Božić.
Sretan vam Božić, dragi vjernici, ali sretan vam Božić i dragi kateisti, dragi moji katolički ateisti, svi vi koji deset božjih zapovjedi živite čitav svoj život, iako nikada niste pročitali Bibliju. Svi vi koji se povremeno ispovjedite sami sebi, a ne svećeniku, svi vi koji na badnjak okitite jelku i upalite lampice, iako zapravo ne znate zašto to činite.
Barem ja to ne gledam tako. Naravno, Božić nije niti isprazni konzumerizam, suludo nabacivanje poklonima i dekoracijama.
Božić je dan svih časnih ljudi dobrih namjera, ljudi koji bakicama pomognu ponijeti cekere do trećeg kata, koji na pločniku pronađu pun novčanik da ga odnesu u najbližu policijsku postaju, ljudi koji uplate koju kunu onima koji kunu nemaju, koji život ne mjere moći i lovom, nego osmjesima i dobrim djelima, svim dragim i dobrim ljudima ove naizmjenično sretne i nesretne zemlje, pa zvali ih vi vjernicima ili nevjernicima, sasvim svejedno.