Le Pen je rođena 5. kolovoza 1968. godine u Neuilly-sur-Seine, mjestu nedaleko od Pariza. Najmlađa je od tri kćeri Jean-Mariea Le Pen i njegove prve supruge, Pierrette.
Pročitajte i ovo
NE BAŠ ELTONOV ROCKET MAN
Elon Musk ili kako je imigrant iz Južnoafričke Republike pokorio Washington
Prebrojeni glasovi
Velika pobjeda: Republikanci pod Trumpom osvojili sve - Bijelu kuću, Senat i Kongres
Jean-Marie Le Pen nije bio omiljen političar, što je značilo da je Marineino djetinjstvo bilo daleko od običnog. U određenim periodima života je i više od mjesec dana izbivala iz škole i skrivala se, zbog prijetnji smrću njenom ocu. Najznačajniji od svih incidenata bio je bombardiranje njihovog stana 1976. godine, koji je navodno imao za cilj ubijanje cijele obitelji.
Roditelji su joj se razveli kad je imala 17 godina, a razvod je imao dubok utjecaj na njezin život. Njezina je majka pobjegla s novinarom koji je pisao biografiju Jean-Marie Le Pena. Marine Le Pen je kasnije taj period života opisala kao jedan od najbolnijih. Zamjera medijima koji, kako kaže, u tim trenutcima nisu dopuštali ni malo obiteljske privatnosti. Jedan od najšokantnijih trenutaka nakon razvoda bio je slikanje Le Penine majke za Playboy. To je navodno učinila kako bi se vratila bivšem suprugu. Le Pen je oštro osudila majčine postupke.
Le Pen je 1991. godine magistrirala na pariškom sveučilištu. Nakon toga je položila pravosudni ispit u Parizu i radila kao odvjetnica do 1998. godine.
Dvaput je bila udana. Najprije s Franckom Chauffroyem, koji je jedno vrijeme radio za Nacionalnu stranku 1997. godine. Imaju kćer rođenu 1998. i blizance rođene 1999. godine. Le Pen se 2000. razvela od Chauffroya i oženila s Éricom Ioriom, koji je također radio za Nacionalnu stranku. Od njega se razvela 2006. godine. Sada je u vezi s Louisom Aliotom, potpredsjednikom Nacionalne fronte.
Le Pen je prvi put stupila u politički svijet 1983. godine kada je pratila oca u kampanji za općinske izbore. Kaže da je odlučila otići s njim jer je htjela upoznati oca i željela je da on upozna nju. Njihova suradnja se činila skladnom sve do 2011. kada je Le Pen preuzela vodstvo Nacionalne fronte, koje je do tada bilo u rukama njenog oca.
Od preuzimanja, uvodila je mnoge promjene. Kako bi stranku ekstremne desnice približila glasačima, nastojala ju je osloboditi antisemitskih i rasističkih konotacija. Da bi to učinila, Le Pen se morala riješiti nekih od najistaknutijih rasističkih i antisemitskih članova stranke - skupine koja je uključivala bliske prijatelje svog oca i njega samog. To je i učinila 2015. godine. Jean-Marie Le Pen je 2015. rekao francuskom dnevniku Journal du Dimanche da neće glasovati za svoju kćer 2017. godine, ako nastavi sa svojom trenutnom političkom linijom.
Koliko god se Marine Le Pen željela osloboditi stranačkih skandala, i sama je bila upletena u mnoge kontroverze. Primjerice, 2010. godine je uspoređivala javne muslimanske molitve na ulicama s Drugim svjetskim ratom i rekla da je to "okupacija pojedinih dijelova teritorija". Francuske nevladine udruge podnijele su pritužbe na nju nakon tog skandala, ali je oslobođena optužbe za "poticanje mržnje", jer njezina izjava nije bila "usmjerena na sve muslimanske zajednice" i bila je zaštićena slobodom izražavanja, prenosi Business Insider.
Tijekom tog incidenta i tijekom svojih intervjua općenito, Le Pen stalno optužuje medije da lažno predstavljaju njenu stranku, nju i njezinu obitelj.
Kako je odlučila promijeniti sliku svoje stranke unutar i izvan Francuske, Le Pen je okončala saveze koje je njezin otac izgradio s nekim ekstremnim desničarskim europskim strankama poput mađarske Jobbik i grčke Zlatne zore. Dio njezinog de-demonizacijskog plana također je mijenjao neka dugogodišnja stajališta njezine stranake o pitanjima kao što su smrtna kazna, prava homoseksualaca i pobačaj. U proteklih pet godina uspjela je svoju stranku ekstremne desnice progurati u vrh francuske politike. Najveća potvrda o jačanju stranke bila je u 2014. godini kada je osvojila nevjerojatnih 25 posto glasova na europskim izborima i postala najjača stranka zemlje u Europskom parlamentu.
Le Penin slogan za predsjedničku kampanju u 2017. glasi "U ime naroda". Ona se predstavlja kao upravo to - spasitelj francuske javnosti, francuske kulture i francuskog jezika. Pokrenula je svoju kampanju i predstavila 144 obećanja koja je rekla da će se pretvoriti u stvarnost ako bude izabrana za predsjednicu. Najvažnija uključuju odlazak Francuske iz eurozone i povratak francuskom franku. Također obećava referendum o članstvu Francuske u Europskoj uniji.
Ostale glavne mjere uključuju protjerivanje bilo kojeg imigranta osuđenog za zločin, jačanje policijske snage i stvaranje 40.000 dodatnih zatvorskih mjesta. Također želi da se u svim javnim prostorima zabrane religijski znakovi.
Prošli tjedan je izjavila za The Daily Telegraph: "Brexit je moćno oružje za nas. U prošlosti su naši protivnici uvijek mogli reći da nema" alternative ", ali sada smo imali Brexit, a zatim Trumpa. Cijeli psihološki okvir razbija se, mislim da će 2017. biti godina velikog povratka nacionalne države, kontrole granica i valuta".
Nakon godina čišćenja imena svoje stranke i pokušavanja udaljavanja od rasnih i antisemitskih ispada njezina oca, čini se da Le Pen vjeruje da je sada pronašla savršeno mjesto za svoju stranku i vjeruje da će joj omogućiti pobjedu.
Najnovije ankete pokazuju da je Marine Le Pen ispred ostalih kandidata u devet od 12 regija, a svaka anketa sada pokazuje kako je ona izašla na vrh u prvom krugu izbora. No, ankete isto tako vjeruju da će izgubiti drugi krug, koji će konačno odlučiti tko postaje predsjednik. Izbor ostaje na ili Emmanuelu Macronu (centar) ili na konzervativnom Françoisu Fillonu.
U zemlji u kojoj je više od 230 ljudi ubijeno u terorističkim napadima od siječnja 2015., a nezaposlenost još uvijek iznosi deset posto, devet godina nakon financijske krize, sve veći dio stanovništva spreman je za radikalnu promjenu.