Da su žene diljem svijeta još uvijek obeshrabrene prijaviti silovatelje pokazuje i katastrofalno stanje na Tajlandu. Osim što se žrtve seksualnih prijestupnika često srame prijaviti silovanje jer se boje osude lokalne sredine, na Tajlandu na njih u prvom redu nasrću upravo mediji.
Pročitajte i ovo
Slučaj 23-godišnjakinje koja se 'usudila' prijaviti svog počinitelja policiji samo je jedan u nizu, a Al Jazeera opisuje njezin dolazak na policiju. Dok se žrtva silovanja približava policijskoj postaji, novinari nemilosrdno okidaju po fotografskom aparatu i kameri trudeći se svim silama snimiti joj lice.
'Ponašali su se kao da sam slavna osoba koja je napravila nešto loše', opisala je svoje iskustvo u želji da barem ovaj put ostane anonimna.
Kada je stigla u policijsku postaju tamošnji službenici najprije su je uputili da kaže nešto za medije prije nego naprave zapisnik. Nitko je nije upoznao s pravom da odbije dati izjave novinarima ili biti fotografirana.
'Policija me trebala upoznati s mojim pravima ili mi savjetovati što da učinim. Oni s druge strane nisu učinili ništa po tom pitanju', opisuje ova 23-godišnjakinja bolno iskustvo s novinarima nakon što je već proživjela silovanje.
'Plakala sam i bila pod pritiskom', zaključuje svoju priču, koja nije nimalo izoliran slučaj u ovoj zemlji.
Brutalno silovana i isprebijana - Preminula nakon 40 godina kome
Naime, ako samo otvorite dnevne novine ili pretražite tajlandske news portale, na dnevnoj ćete bazi pronaći fotografije i objavljene identitete žrtvi silovanja koje se tako izlaže javnosti. Njihova je privatnost pritom minimalno zaštićena, jer su slike ili preslabo zamagljene, ili fotografirane iz profila kako bi se prividno činilo da se pokušava zaštititi privatnost žrtve.
Nerijetko se novinari domognu i imena i prezimena žrtve kao i njezine adrese, koji zatim dostignu u medije. Ovakva politika Tajlanda ima ozbiljne posljedice jer je silovanje u toj zemlji još uvijek prikazano kao nešto čega bi se trebale sramiti žrtve, a ne počinitelji.
Primjerice, 23-godišnjakinja s početka priče na vlastitom je poslu bila primorana dati otkaz jer su je kolege u telekomunikacijskoj tvrtci u kojoj je radila prepoznali na televiziji. Jednu drugu djevojku nedavno su odbili poslužiti u dućanu jer je u medije izašla informacija da ju je silovao lokalni dužnosnik.
Prijavljen tek mali dio silovanja
Prema policijskim podacima, 2014. godine prijavljeno je samo 3 tisuće silovanja, što je prema istraživanjima samo mali dio od svih slučaja koji su se u stvarnosti dogodili. Razlog je i što se žene koje prijave da su napadnute često optužuje da 'samo ucjenjuju počinitelje'. Socijalni radnici tvrde da mediji, osim što izlažu žrtve silovanja javnosti, podupiru i sumnje o tome je li se silovanje zaista dogodilo.
Ang Intasa iz Fondacije Women and Men Progressive Movement kaže kako su i sami naslovi vijesti subjektivni.
'Novinari namjerno obmanjuju javnost naslovima u kojima se neizravno sugerira da je primjerice neka silovana tinejdžerica sama isprovocirala silovatelja, što jako utječe na stav javnosti prema žrtvama',opisala je Ang.
Mučna svjedočanstva: Džihadisti ih brutalno silovali na javnim mjestima
Tajlandsko udruženje novinara u svojim etičkim standardima još od 2006. godine zabranjuje napadanje kakvo je ispred policijske postaje doživjela 23-godišnjakinja, no u praksi se pokazalo kako se ni 10 godina nakon ne pazi na zabranu objave identiteta silovanih žena i djece.
Priča objavljena kao 'lekcija ženi koja je bila pijana'
Primjerice, 2010. je u novinama objavljena priča o silovanju jedne žene, a uz tekst je objavljena i fotografija žrtve kako onesviještena leži na plaži. Fotografija je snimljena samo nekoliko sati nakon što je ova žena brutalno silovana i pritom ostala bez svijesti. U naslovu je sve prikazano kao 'moralna lekcija ženi koja je bila jako pijana'.
Veliki razlog ovako katastrofalne situacije jest i što su mediji jako bliski s policijom, a novinari si često uzmu za pravo igrati ulogu policajca i suca. S druge strane, i policija uživa poseban status kod medija, tako da upravo njihova suradnja otvara široka vrata kršenju prava na privatnost.
Zbog ovih i mnogih drugih društvenih prepreka, žene se najčešće još uvijek odlučuju ne prijaviti silovanje, što stvara zatvoreni krug nekažnjenih i novih počinitelja.U nadi da će nastaviti iole normalan život, odlučuju se radije cijeli slučaj prešutjeti.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
