Diljem Europe, kontinenta koji je posljednja dva tisućljeća njegovao kršćanstvo, crkve, samostani i kapelice sve su zapušteniji, a broj ljudi koji redovito ide u crkve sve je manji.
"To je bolno i neću to skrivati. S druge strane, nikakav povratak prošlosti nije moguć", rekao je Johan Bonny, biskup Antwerpa.
Taj trend nije vidljiv samo u Antwerpu. Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijaca priznavale svoje grijehe sada su naslagane u kutu nekadašnje crkve Presvetog srca u gradu Mechelenu.
Ta će se crkva zatvoriti na dvije godine da bi se u njoj izgradili kafić i koncertna pozornica, a plan je da se crkva pretvori u "novo kulturno žarište u srcu Mechelena", nadomak mjesta na kojem živi belgijski nadbiskup. Iza ugla se nalazi i bivša franjevačka crkva koja je pretvorena u luksuzni hotel.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Slične se pojave mogu vidjeti i u ostalim dijelovima Europe, ali se ističe u Flandriji, regiji na sjeveru Belgije, u kojoj se nalaze mnoge od najvećih europskih katedrala koje danas nema tko napuniti. Prema anketi iz 2018. godine, samo 10 posto stanovnika redovito ide u crkvu, a u nekima je na misi često više ljudi u zboru nego u kongregaciji, piše Associated Press.
"U mom gradu u crkvi imamo pivnicu, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo knjižnicu u crkvi. Imamo mnogo novih namjena za crkve", rekao je gradonačelnik Mechelena Bart Somers, koji je kao flamanski regionalni ministar uključen u prenamjenu oko 350 crkava u gusto naseljenoj regiji od 6,7 milijuna stanovnika.
Crkve pretvorene u hotele i noćne klubove
Značajan projekt prenamjene crkve bio je Martinov hotel Patershof u Mechelenu, u kojem je unutrašnjost crkve uništena da bi se napravile sobe.
"To je hotel u kojem ljudi spavaju u crkvi, možda se seksaju u crkvi. Stoga biste mogli reći: 'Etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi?' Ja nemam takve dileme, više se brinem za vrijednost arhitekture", rekao je gradonačelnik.
Pročitajte i ovo
Crkva svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu pretvorena je u penjački klub u kojem se zid namijenjen penjanju sad natječe s vitrajima.
"Kada sunce prođe kroz njih, vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve. Oltar je još uvijek na mjestu pa smo okruženi ostacima i to nas podsjeća na to gdje se zapravo nalazimo", istaknuo je suosnivač kluba Kyril Wittouck.
Pročitajte i ovo
U istom je gradu noćni klub Spirito, koji za logo ima svećenika koji ljubi časnu sestru, preuzeo anglikansku crkvu.
Biskup Bonny smatra da su osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem još uvijek prisutni u društvu.
"To su mjesta za razmišljanje. Nije li upravo to ono o čemu bi se Crkva trebala brinuti?" upitao je te dodao da je svjestan da bliska budućnost neće biti lagana: "Skoro svakih 300 godina moramo početi ponovo. Nešto novo, siguran sam, dogodit će se, ali za to treba vremena."
