Djevojčica kojoj nikad nije otkriveno pravo ime već se o njoj pisalo kao o Lucreziji pronađena je u prosincu 2009. u dvorištu obiteljske kuće u Rimu. Njeni roditelji, nezaposleni otac i umno zaostala majka držali su je u psećoj kućici sa psom. Djevojčica koja je tada imala sedam godina dijelila je hranu sa životinjom iz iste zdjele i nikad nije naučila govoriti, samo je lajala poput psa.
Sve je počelo kad su njezini roditelji prijavili nestanak djevojčice. Policija je sve pretražila da bi onda počela sumnjati u roditelje. No, ono što su otkrili šokiralo je cijelu naciju. Djevojčica je otada premještena u dom skrbnika, no cijeli slučaj se usporio i prijeti da ode u zaborav.
Problem je što inspektori, budući da djevojčica još ne govori, ne mogu naći dokaze koji bi zaključili ovaj stravičan slučaj zlostavljanja. U posljednje vrijeme djevojčica, kojoj je sada devet godina, počela je imitirati pokrete seksualnog odnosa te postoji mogućnost da je i sama bila izložena istome. Članovi udruga za zaštitu djece svim snagama pokušavaju preko medija postići da se cijeli slučaj ponovno aktualizira te da Lucrezia 'napokon dobije glas'.
