Teorije zavjera: Zašto se Amerika uključila u Prvi svjetski rat?

Pročitajte i ovo JUGOISTOČNA AZIJA Bukti novi rat, gine sve više civila SUDAR SA STVARNOŠĆU Ukrajinski položaji pod sve većim pritiskom: "Nije došlo do sloma, ali Rusi imaju prednost, budućnost izgleda sumorno’

tri vijesti o kojima se priča OPASNA SITUACIJA Užas na istoku Hrvatske: Majka uključila dva uređaja istovremeno, djeca završila u bolnici! Roditelji upozoravaju Tragedija u obiteljskoj kući: 13-godišnjakinja preminula zbog opasnog trenda HITNA POMOĆ NA TERENU Zastoj prometa u Zagrebu, ženu je udario tramvaj

Najveća i do danas još uvijek nerazjašnjena teorija oko koje postoje brojne rasprave je kako je Amerika odlučila ući u Prvi svjetski rat, odnosno zašto se odlučila priključiti saveznicima, obzirom da je praktički bila potpuno izuzeta iz sukoba. Teorije o tome zašto je Amerika na kraju ipak sudjelovala u ratu spadaju među najvećim teorijama zavjere 20. stoljeća, iako neki smatraju kako njihova objašnjenja itekako imaju smisla.

Prva je ona o jednom od najvećih putničkih brodova u povijesti, brodu Lusitanija koji je potopljen usred rata i do danas nikada nije u potpunosti razjašnjeno kako je do toga došlo. Naime, nema sumnje da je njemačka podmornica U-20 ispalila jedan torpedo prema brodu, ali sve ono što se dogodilo prije i poslije izazvalo je nekoliko teorija zašto je Lusitanija potopljena i kakve su veze s tim imali saveznici.

Kako bi svijet danas izgledao da je Njemačka dobila Prvi svjetski rat?

Lusitanija je bio britanski putnički brod koji je 1. svibnja 1915. iz New Yorka isplovio prema Liverpoolu. Šest dana kasnije stigao je do obale Irske gdje ga je bez ikakvog upozorenja napala njemačka podmornica. Nijemci su ispalili jedan torpedo, koji je izazvao priličnu štetu i uzrokovao još jednu eksploziju obzirom da je brod osim oko 1200 putnika prevozio i ogromnu količinu oružja za savezničku vojsku: 600 tona eksploziva, šest milijuna metaka, 1300 bombi i razno drugo oružje.

Dvije su stvari teoretičarima zavjere zapele za oko. Među putnicima je bilo i puno Amerikanaca, a brod je nakon eksplozije potonuo za samo 18 minuta, što je za toliko veliki i težak brod praktički nemoguće. Čisto za usporedbu, Titanic je potonuo za tri sata.

Osim brzog potonuća, američki putnici na brodu su mnogima zagonetka jer u vrijeme rata nije baš bilo uobičajeno da Amerikanci tek tako putuju u Europu koja je bila usred rata. To je naročito bilo sumnjivo jer je njemačko veleposlanstvo u Americi stavilo obavijest u novine u kojima upozoravaju građane da je Lusitanija britanski brod i ako se ukrcaju na njegu da plove na vlastitu odgovornost jer je Velika Britanija u ratu s Njemačkom, te da postoji velika vjerojatnost od napada.

Njemačka je znala da Lusitanija prevozi oružje za saveznike, a i saveznici su znali da Njemačka to zna, no unatoč upozorenjima britanska mornarica je odbila Lusitaniji dati pratnju. Osim toga, tek dva sata nakon što je s Lusitanije upućen apel za pomoć stigao je prvi odgovor i to s ratnog broda Juno čiji kapetan nije želio prići blizu zbog straha da će i njih napasti podmornica.

Teorija koja prati sudbinu Lusitanije je da su je saveznici namjerno izložili opasnosti kako bi izazvali bijes Amerike i američke javnosti, koja se zaista nedugo nakon potonuća broda uključila u rat. Na brodu je bilo 200-ak Amerikanaca što je bilo dovoljno da odnosi između Amerike i Njemačke postanu još napetiji, a u konačnici i da se Amerika priključi u rat. Ključnu ulogu u potapanju Lusitanije je prema tim teorijama, imao Winston Churchil.

Teoretičarima zavjere na ruku idu dva logična zaključka: Njemačka nije imala nikakvu korist od potapanja Lusitanije, a saveznici su zbog toga pridobili Ameriku. Naravno, i danas se raspravlja je li to zaista bilo tako ili se radi o još jednoj povijesnoj paranoji.

Tvrdnje potomka Franje Ferdinanda koje su prenijeli svjetski mediji

Uvlačenje Amerike u rat je, sudeći prema raznim teorijama, bila stvar koju su saveznici pod bilo koju cijenu htjeli postići, pa se tako šire i razne intrigantne teorije oko ‘Zimmermanovog telegrama’, odnosno telegrama njemačkog ministra vanjskih poslova Arthura Zimmermana kojeg je poslao vlastima u ambasadoru Johannu von Bernstorffu. U telegramu mu je napisao da Meksikancima ponudi da će im biti vraćeni Teksas, New Mexico i Arizona ako se pridruže njemačkoj strani.

Telegram su presreli britanski obavještajci, dekodirali ga i otkrili poruku koju su zatim proslijedili Amerikancima. Tadašnji predsjednik Woodrow Wilson se obratio Kongresu i dobio dozvolu da započne s naoružavanjem vojnika zbog mogućeg rata s Njemačkom. Do danas postoji teorija da su s tim telegramom veze imali saveznici kojima je sadržaj savršeno poslužio da Amerikanci dobiju još jedan razlog zašto se priključiti saveznicima. Ekstremne teorije govore da su saveznici čak sami sastavili telegram i Amerikancima ga predstavili kao mejl kojeg šalju Nijemci.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook