Planeterni embrij imena Theia, za kojeg se vjeruje da je bio veličine Zemlje ili Marsa sudario se s našim planetom prije 4.5 milijardi godina kada je našem planet bilo tek 100 milijuna godina, zaključak je to novog istraživanja.
Pročitajte i ovo
BRZA INTERVENCIJA
Prometna nesreća usred popodnevne gužve: Vozilo završilo na krovu, a jedna osoba ozlijeđena
Približio se Zemlji
NESVAKIDAŠNJI PRIZOR Na nebu se pojavila još jedna velika sjajna točka
istraga u Turskoj
Pao borbeni avion kod autoceste, pilot poginuo: Utvrđuju se uzroci
Crni niz
Četvrti pad vojnog aviona u jednom danu: Srušio se F-16
Salva uvreda
Trump izvrijeđao legendarnog glumca: "On je bolesna i poremećena osoba s iznimno niskim IQ-om"
Već su prijašnja istraživanja utvrdila da je došlo do sudara Zemlje s Theiom, no novi dokaz kojeg su predstavili članovi UCLA-a pokazuju kako se nije radilo samo o laganom, bočnom sudaru kao što se prije mislilo, već je to bio 'nasilni i frontalni sudar'.
Silina sudara dva planeta rezultirala je stvaranjem Zemlje kakvu danas poznajemo. Prilikom sudara dio Zemlje se odlomio te otplovio u svemir. Taj dio danas zovemo Mjesec.
Istraživači su, istraživanjem uzoraka s Mjeseca koje su uspoređivali s vulkanskim stijenama koje se nalaze na Havajima i Arizoni, otkrili kako su razlike u strukturama tih stijena gotovo neprimjetne. A razine izotopa kisika pronađene u stijenama Zemlje i Mjeseca imaju zajedničke kemijske potpise.
Edward Young, vodeći autor ove studije i profesor geokemije i kozmokemije na UCLA-u, kazao je kako 'razlike između razine izotopa kisika na Mjesecu i Zemlji nisu pronađene'.
'Dijelovi planeta Theia uočeni su u uzorcima Zemlje, kao i u uzorcima s Mjeseca te su ravnomjerno raspršeni među njima. To objašnjava zbog čega ne vidimo razlike između utjecaja planeta Theia na strukturu Zemlje i strukturu Mjeseca', rekao je Young.
Prema nalazima istraživanja, Theia je bio planet u razvoju, a da nije došlo do sudara sa Zemljom vjerojatno bi se razvila u novi, veliki planet, piše The Independent.
Ovo istraživanje financirano je od strane NASA-inog konzervatorija za analizu ugljika te od strane Europskog istraživačkog vijeća, a objavljeno je u stručnom časopisu Science.