Njemu je Božić bio samo još jedan dan u kojem se brinuo za najsiromašnije

Nikos Lazos, 41-godišnjak, Božić je proveo kao i svaki drugi dan, brinući se o tome da oni kojima je to najpotrebnije, dobiju jedno od 1.300 dnevnih porcija hrane, koju je crkva namijenila siromašnima.

Pročitajte i ovo Uvjeti i sigurnost Ministar Grlić Radman nakon posjeta navijačima u zatvoru: "Bilo je dirljivo. Djelovali su zbunjeno, nisu ni svjesni situacije" Sukob navijača Radman i Malenica posjetili Dinamove navijače u grčkim zatvorima: "Nastavljamo se brinuti za uvjete i sigurnost"

>> Posjetili smo one koji su Božić proveli na radnom mjestu

Nikos tim ljudima predstavlja barem kakav-takav oblik sigurnosti i reda, dok čekaju na svoju porciju hrane i melomakarone, tradicionalne grčke slatkiše.

'Moj posao je biti glavni, ali ne za hranu, već za ljude, kako ne bi došlo do nasilja. Moram biti miran kako nitko ne bi krao drugome, jer onda dolazi do tučnjave. Postavljam ih u redove, baš kao u vojsci, tako da hranu dočekaju kao normalni ljudi, a ne kao svinje', rekao je za AP Nikos.

No nije uvijek bilo tako. Nikos je ostao napušten od roditelja još u dobi od svega tri godine. Tad je zbog posljedica proživljenih trauma, jednostavno prestao govoriti te je prebačen u školu za djecu s posebnim potrebama u Ateni, gdje je nakon nekog vremena ponovno progovorio. Nakon toga promijenio je više institucija za zbrinjavanje maloljetnika diljem Grčke.

Za oca kaže kako je okorjeli kockar, a o majci jednostavno odbija pričati. Nikos se hvali kako je dosad u životu puno toga postigao, jer je radio kao drvodjelja, vlasnik gradilišta, vlasnik kafića i vlasnik mini marketa. Tijekom svih tih poslova, posjećivao bi ga otac, koji je od njega pokušao dobiti novac za plaćanje svojih nagomilanih kockarskih dugova.

Nikos je upao u vrlo ozbiljne nevolje tijekom služenja vojnog roka, gdje je nožem ranio dvojicu časnika koji su ga vrijeđali. Osuđen je na 18 godina zatvora i pušten nakon šest godina zbog dobrog vladanja.

U Atenu je stigao tek prije četiri i pol godine, te je prvih šest mjeseci živio kao beskućnik, jer se nije mogao zaposliti. Posljednje dvije godine živi u trošnoj kući koju je otkrio i u koju se naselio, a istovremeno je počeo volontirati županijskom centru za distribuciju hrane siromašnima te potom i u istom centru koji vodi pravoslavna crkva u Ateni.

Kako se pokazao iznimno korisnim u tom radu, počeo je čak i zarađivati nešto novca. No, za njega je Božić samo još jedan dan u kojem mora brinuti da oni najgladniji dobiju svoju porciju hrane.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook