Više od 300.000 otetih: Djeca odabrana da budu dio 'super-rase'

Nacisti su djecu otimali iz istočnih zemalja koje je osvojio Adolf Hitler i nakon što bi prošli inspekciju od strane nacističkih genetičara, tj. zadovoljili da 'su dovoljno rasno čisti', slani su u Njemačku. Glavni mozak tog programa je bio šef SS trupa Heinrich Himmler.

Pročitajte i ovo Jačanje ekstremne desnice Njemačka u velikim problemima, zabrinutost raste i u ostatku Europe: Čini se da lekcija iz povijesti nije naučena Djelomice sposoban za proces Podignuta optužnica protiv bivšeg čuvara (98) u nacističkom logoru smrti

Jedno od djece čija je priča ispričana na izložbi koja je otvorena ovog vikenda u njemačkom gradu Koelnu je i Kostja Pablowitsch Harelek. I njega su rasni nadriliječnici odabrali da bude jedno od djece kojima je dano 'zeleno svjetlo' za odlazak u Njemačku kako bi ga tamo usvojila njemačka obitelj i odgajala ga u skladu s nacističkim uvjerenjima.

Najveći broj djece ukraden je iz Rusije i Poljske. Iako su obje zemlje Hitleru bile 'rasno inferiorne' prava je istina bila da je Njemačka trebala što više djece kako bi 'sanirali' gubitke.

Kostju je 1941. izabrao osobno Himmler u tranzitnom kampu u Minsku u Bjelorusiji. Trebao je postati 'održiv njemački dječak' pa je poslan u Njemačku pod imenom Konstantin Gerelik. Kostja je nestao u posljednjim danima rata. I danas stotine preživjelih prekopavaju arhive i pokušavaju doznati tko su nekada bili. Naime, njemačke poslijeratne vlasti nisu se previše potrudile kako bi saznali pravi identitet žrtava. Mnogi su umrli ne znajući jesu li njihovi pravi roditelji živi ili su završili u masovnoj grobnici. 

'U tolikoj mješavini naroda će biti nekih 'rasno dobrih'. Stoga, mislim da je naša dužnost da njihovu djecu povedemo sa sobom, da ih maknemo iz njihova okruženja. Ili ćemo dobiti 'dobru krv' ili ćemo uništiti tu krv. Imam namjeru pokupiti germansku krv u cijelom svijetu, gdje god mogu', Himmler je svoj plan iznio još 1938. godine. I tako je i bilo. Himmler je zapovijedio da se ta djeca nazivaju 'njemačkom siročadi s oporavljenih istočnih područja'.

Jednom kada su djeca prošla fizičke preglede, a najčešće je bilo dovoljno da da liječnik misli da dijete izgleda dovoljno germanski i da nije Židov, nacistički birokrati su im izbrisali prošlost i dali ih obiteljima lojalnim stranci. Dobili su njemačka imena, lažne rodne listove i predani novim 'roditeljima'. Mnogi ni dan danas ne znaju tko su im bili biološki roditelji. Tek nekoliko djece se vratilo u svoje matične zemlje, a u poslijeratnoj Njemačkoj nikada im to ni na koji način nije kompenzirano.