Mladić u vojne dnevnike bilježio intimne doživljaje

Dnevni avaz objavio je poduži članak o dnevnicima Ratka Mladića koje je Srbija dostavila haškom sudu kako bi pokazala da surađuje s Haagom. Informacija haškog suda o značaju i vrijednosti ratnih dnevnika Mladića, koje je Srbija predala glavnom tužitelju Sergeu Brammertzu, čini se, mogla bi biti najveća javna blamaža koja je iz ove kuće pravde ikada izašla, piše Dnevni avaz.

Je li se tužiteljstvo upecalo u zamku srbijanske obavještajne mašinerije koja priču o ratnim dnevnicima servira kao ekskluzivnu i najčvršći adut za Brammertzov stav o suradnji Srbije s Haagom namijenjen izvještaju UN-u koji uskoro slijedi, ili je u ime 'viših interesa' tužiteljstvo svjesno pristalo na zloupotrebu u političke svrhe, saznat će se vrlo brzo, piše list.

>> Mladiću i Hadžiću će se suditi i ako se ugasi Haški tribunal!

>> 'Srbija Brammertzu dala lažne Mladićeve dnevnike'

Sadržaj dijelova Mladićevih dnevnika u Srbiji je već na javnoj dražbi. Uredno kopirani prije predaje Haagu, dnevnici jedino ne nude odgovor na pitanje u kojim je to 'čarobnim šerpama i koferima' Bosiljka Mladić za vrijeme dok su čitava njezina obitelj, prijatelji i suradnici, tobože bili pod nadzorom srpskog Akcijskog tima za suradnju s Haagom, skrivala hrpu od nekoliko desetina knjiga, dnevnika svog supruga i odgovore o teškim zločinima počinjenim pod Mladićevom komandom.

U njima Mladić govori o ratnim profiterima u Tesliću, o zapovjednicima u Doboju, samozvanim policijskim načelnicima u Petrovu, o tome tko je krao naftu, opljačkao muslimanske kuće, tko se u ratu obogatio, tko je ološ, a tko dezerter, o sklonostima podređenih, o druženjima na Palama, u Banjoj Luci, Zvorniku, tko se u čiji krevet uvlačio itd. Jedino nema ništa o logorima, o masovnim stratištima, o strijeljanjima u Srebrenici. Ako su negdje i spomenuti, onda je to samo šturo konstatiran dnevni događaj.

Postrojbi se pridružila žena izbačena iz firme zbog prostitucije

'Bilo je mnogo negativnih pojava u kasarni u Tuzli. Krajem studenog 1991. došlo je šest žena u kasarnu. Došle su s raznih strana i izjavile da hoće samo u četu snajperista. Jedna je bila Jasna iz Bijeljine-SDA, druga je bila Ružica – visoka, ružna, smotana, bila udata za Hrvata, Slavka Nikolić – otac joj Blagoja, Zumra – izbačena iz firme zbog prostitucije, ima kuću na Šićkom Brodu (ulaz kod Tuzle), nastavnica, ispričala da joj je muž Hrvat i da joj je uzeo djecu i da hoće da joj se osveti. Ja sam posumnjala u Slavicu, Jasnu, Ružicu, bile su kolovođe, zavlačile su se kod pojedinih starješina', stoji u referatu izvjesne Mire s Ozrena kojoj je Mladić posvetio nekoliko stranica svog dnevnika.

Bilo je mnogo negativnih pojava u kasarni u Tuzli. Krajem studenog 1991. došlo je šest žena u kasarnu. Došle su s raznih strana i izjavile da hoće samo u četu snajperista Koliki je doprinos Slavice, Zumre, Slavke, Ružice, Mire i ostalih, koje su se uoči i tijekom rata 'zavlačile kod pojedinih starješina', približavanju Srbije europskim integracijama saznat ćemo nakon što Brammertz objavi svoj redovni šestomjesečni izvještaj UN-u o suradnji zemalja bivše Jugoslavije s Haškim tribunalom. U tom izvještaju Mladićevi dnevnici, sigurno, imat će svoju težinu. Dnevni avaz napominje kako su dijelovi dnevnika pisani različitim rukopisima.

'Mauzer ju je j...'

Mladić je u dnevnik uredno evidentirao i podatak da su se 'Slavka i Zumra u srpnju 1992. pojavile kod Mauzera', te da je Zumra pokrštena u Zoru, da ju je 'Mauzer j....' itd. Zabilježio je i da su 'Ozrenci osudili potpukovnika Dubajića, da je Mira bila 'intimno vezana s Dubajićem još od prije rata', te da je 'dolazio jedan vojnik' koji je htio ubiti Dubajića, ali da ga je Mira u tome odvratila.

U paušalnim ocjenama kojima se mimo sudnice pokušava dokazati vrijednost Mladićevih dnevnika, najviše se spominje 'šest strateških ciljeva srpskog naroda', te činjenica da su se Mladić, Karadžić, Plavšić i drugi iz RS sastajali s Miloševićem, Perišićem, Stanišićem... U ovome ništa ne bi bilo sporno da oni koji prate rad haškog suda ne znaju da je važnost dokumenta 'šest strateških ciljeva' dobro poznata Tužilaštvu još iz vremena svjedočenja Miroslava Deronjića te da su ti dokumenti bili okosnica optužnice za zločine u BiH u Miloševićevom slučaju. Inače, sve što je napisano u dnevnicima za sada nikoga posebno ne optužuje, osim nekoliko haških mrtvaca i djelomično Momčila Perišića i Jovicu Stanišića.